Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskyj nakon četiri godine rata s Rusijom ulazi u razdoblje u kojem, unatoč snažnoj potpori Zapada, nema jasne karte koju može odigrati ni protiv Rusije ni prema zapadnim saveznicima. Dok se na terenu ne vidi značajnija promjena u korist Ukrajine, u europskim prijestolnicama sve se otvorenije govori o mogućim teritorijalnim ustupcima i ograničenjima budućeg članstva u EU i NATO-u.
Stanje na bojištu i mobilizacija
Zelenskyj je u svijetu stekao reputaciju komunikacijskog majstora; Donald Trump ga je nazvao „najvećim prodavačem na Zemlji”, dok ga je kolumnist New York Timesa David French opisao kao „novog vođu slobodnog svijeta”. No takav imidž ne mijenja činjenicu da se dinamika rata već najmanje dvije godine bitno ne mijenja.
Ukrajinske vlasti tvrde da su u veljači ostvarile veće teritorijalne dobitke od Rusije, no procjene se temelje na malim pomacima od 150-200 četvornih kilometara mjesečno i nejasnoj „sivoj zoni” na bojištu, što ostavlja prostor za manipulaciju metodologijom. Istodobno, ruske snage opsjedaju industrijske gradove na sjeveru Donjecke oblasti i šire aktivnu crtu bojišta duž sjeverne granice, dodatno opterećujući ionako ograničene ukrajinske ljudske resurse.
Ukrajinska vojska pribjegava sve oštrijim kampanjama prisilne mobilizacije, dok Rusija i dalje privlači dobrovoljce visokim naknadama. Službeni podaci o ruskim gubicima su proturječni: Zelenskyj je naveo 35.000 žrtava u ožujku, dok je njegovo Ministarstvo obrane ranije tvrdilo da su najveći mjesečni gubici prelazili 48.000 u siječnju 2025., uz prosjek od oko 35.000 tijekom 2025. godine. Šef njegova ureda, bivši obavještajac Kirilo Budanov, pritom priznaje da slom ruske mobilizacije nije na vidiku.
Ekonomija, Zapad i konture mogućeg mira
Ukrajina bilježi uspjehe u napadima dronovima na rusku naftnu infrastrukturu, no učinak je zasad više propagandni nego strateški. U travnju su ruski naftni prihodi porasli na 9 milijardi dolara, potaknuti ratom SAD-a i Izraela protiv Irana, što je iznos jednak desetini zajma koji će Ukrajina dobiti iz EU u iduće dvije godine.
Unatoč ratnim gubicima, rusko gospodarstvo, prema podacima MMF-a, po BDP-u po stanovniku (PPP) nadmašuje siromašnije članice EU poput Rumunjske i Grčke, dok je Ukrajina na razini Mongolije i Egipta, s razorenom infrastrukturom i milijunima izbjeglica.
Na Zapadu se pomno prate svaki znak nezadovoljstva u Rusiji, poput nedavne kritike influencerice Victorije Bonye, no režim ne pokazuje znakove skorog sloma. Istodobno, europski čelnici šalju različite poruke: njemački kancelar Friedrich Merz sugerira da bi Ukrajina mogla morati prepustiti dio teritorija u zamjenu za brži ulazak u EU, dok čelnik obrane EU Andrius Kubilius tvrdi da je članstvo u NATO-u isključeno, a i ulazak u EU bit će „kompliciran proces”. On predlaže vojni savez Ukrajine s drugim europskim državama, što bi Moskva vjerojatno doživjela kao NATO na mala vrata.
Prema Budanovu, stavovi Kijeva i Moskve mogli bi se približiti realno dostižnom kompromisu u mirovnim pregovorima. No Zelenskyj će, kada dođe trenutak za vrlo nepopularan mirovni sporazum, morati pokazati barem neki opipljiv dobitak za Ukrajinu – a za sada ga nema.
