Jedna kratka Facebook objava bila je dovoljna da se otvori rasprava koja vrlo dobro pokazuje koliko je hrvatska javnost podijeljena oko uloge predsjednika države. Damir Trnačić pitao je pratitelje mogu li navesti “jednu pozitivnu stvar” koju je Zoran Milanović napravio, uz tvrdnju da mu je plaća 10.218 eura mjesečno.
Prema ranije objavljenim podacima iz imovinske kartice, Milanovićeva plaća iznosila je oko 6.300 eura neto, odnosno 10.218 eura bruto. Upravo se oko te razlike odmah razvila prva rasprava. Jedan komentator upozorio je da se radi o bruto iznosu, dok je Trnačić odgovorio da je “prava plaća bruto plaća” jer porezni obveznici plaćaju ukupan trošak dužnosnika.
Pitanje koje je pogodilo živac: što građani imaju od Milanovića?
Najzanimljiviji dio rasprave nije bila samo plaća, nego pitanje koristi. Trnačić je u komentarima više puta vraćao raspravu na istu točku: što je konkretno predsjednik učinio da bi hrvatske obitelji bolje živjele? Kada je jedan komentator naveo da je Milanović “rekao izraelskom poslaniku istinu koju zna cijeli svijet”, autor objave je uzvratio pitanjem: “A to je nahranilo mnoge Hrvate?”
Upravo tu se vidi glavna slabost Milanovićeve vladavine: ona se često svodi na verbalne okršaje, dosjetke i političko nadmudrivanje, ali kad se zatraži konkretan rezultat, rasprava postaje puno tanja. Dio komentatora branio ga je tvrdnjom da “govori istinu i ne mulja”, da “živcira AP” ili da “barem ima stav”. No pitanje ostaje isto: je li to dovoljno za najvišu dužnost u državi?
Branitelji predsjednika uglavnom ga vide kao protutežu HDZ-u
Milanovićevi branitelji u komentarima nisu toliko navodili konkretne projekte, reforme ili mjerljive rezultate, nego su ga najčešće opisivali kao političku kočnicu HDZ-u i Andreju Plenkoviću. Jedan komentator napisao je da je Milanović “mnogo toga napravio pozitivno, s obzirom na Plenkovića i HDZ”, ali su ga drugi odmah pitali da navede barem jedan primjer.
Drugi su isticali da predsjednik ima ograničene ovlasti, da ne odlučuje o svakodnevnoj politici te da je Vlada ta koja građanima određuje životni standard. Pojavljivao se i argument da Milanović “ne dozvoljava da naša djeca ginu” te da je pokušao spriječiti miješanje hrvatske vojske u rat u Ukrajini. To su politički snažne tvrdnje, ali i dalje ne odgovaraju sasvim na pitanje iz objave: što je neposredna korist za građane koji ga plaćaju?
Kritičari: puno buke, malo učinka
Kritičari su bili puno izravniji. Jedan komentar sažeo je dojam riječima da Milanović “svako toliko iskoči iz paštete, bubne nešto i to je to”. Drugi je poručio da je “običan parazit i cirkusant koji dobro živi na naš račun”. Bilo je i komentara koji su ga stavljali u isti koš s Plenkovićem, uz tvrdnju da je riječ o istoj političkoj igri i istom sustavu koji se godinama izmjenjuje na vlasti.
Trnačić je na više mjesta upravo to i naglašavao: “isti su Plenković i Milanović” te “sve je to ista ekipa”. Takav ton očito je pogodio dio publike koja više ne prihvaća objašnjenje da je dovoljno biti protiv HDZ-a da bi netko automatski bio koristan za državu. U komentarima se sve češće tražilo nešto konkretnije od političkog performansa.
Rasprava se brzo proširila na cijeli politički sustav
Kao što to obično biva na Facebooku, rasprava se nije zadržala samo na Milanoviću. Spominjali su se Plenković, HDZ, SDP, Kolinda Grabar-Kitarović, Mislav Kolakušić, Živi zid, europarlamentarne plaće, umirovljenici, korupcija, rat u Ukrajini, Izrael, krediti i općenito osjećaj da građani financiraju političku klasu koja živi daleko bolje od naroda.
Je li dovoljno “reći što treba”?
Najčešći argument Milanovićevih simpatizera bio je da predsjednik “kaže što treba”, da se suprotstavlja Plenkoviću i da ne pristaje na političku korektnost. Ali hrvatski građani ne žive od verbalnih obračuna. Ne plaćaju račune od predsjednikovih doskočica, ne pune hladnjak od njegovih sukoba s diplomatima i ne dobivaju veću mirovinu zato što je nekoga “oprao” pred kamerama.
Zato je Trnačićevo pitanje, bez obzira sviđalo se nekome ili ne, otvorilo pravu temu: je li funkcija predsjednika postala skupa pozornica za političke komentare, umjesto mjesto s kojega se mora stvarati stvarna korist za državu? Ako je najveći uspjeh predsjednika to što nervira političke protivnike, onda je to vrlo skroman rezultat za plaću koju plaćaju građani.
A što vi mislite? Je li Milanović koristan korektiv vlasti ili samo još jedan dobro plaćeni političar čija vladavina iza sebe ostavlja više buke nego konkretnih rezultata?
Foto: Vlada Republike Hrvatske, CC BY 2.0, putem Wikimedia Commons.
