Europski parlament je 28. travnja 2026. izglasao rezoluciju kojom traži jedinstvenu definiciju silovanja u cijeloj Europskoj uniji, temeljenu na izostanku jasnog pristanka – po uzoru na španjolski zakon koji je već u prvim mjesecima primjene donio smanjenje kazni za 978 osuđenih počinitelja i oslobađanje njih 104 iz zatvora.
Za rezoluciju je glasovalo 447 zastupnika, 160 je bilo protiv, a 43 suzdržana. Dokument traži da se silovanjem smatra svaki spolni čin bez „jasnog, afirmativnog i slobodno danog pristanka“, pri čemu šutnja ili izostanak izričitog „ne“ ne mogu značiti pristanak. Rezolucija je politička preporuka i nije pravno obvezujuća.
Što točno traži Europski parlament
Prema tekstu rezolucije, svaki spolni odnos izvan slobodno danog i nedvosmislenog pristanka treba biti tretiran kao silovanje. Raniji pristanak, postojeća veza ili brak ne mogu se koristiti kao automatski dokaz da je pristanak postojao u konkretnom slučaju.
Zastupnici koji su podržali mjeru pozivali su se na slučajeve internetskog zlostavljanja i napada uz uporabu droga, tvrdeći da zakoni koji se temelje isključivo na dokazivanju sile ili prijetnji ne prate stvarnost seksualnog nasilja. Definicija koju je usvojio Europski parlament usklađena je s Istanbulskom konvencijom, koju je ratificiralo 22 države članice.
Prema podacima Istraživačke službe EP-a, 17 od 27 članica već definira silovanje ili seksualni napad kroz izostanak pristanka. U preostalima – među kojima su Estonija, Latvija, Rumunjska, Italija, Slovačka, Mađarska i Bugarska – još uvijek se traži dokaz uporabe sile, prijetnje ili nesposobnosti žrtve da pruži otpor. Kritičari tih propisa upozoravaju da takav sustav stavlja prevelik teret dokazivanja na žrtve.
Španjolski presedan i njegove posljedice
Kao uzor u raspravi istaknut je španjolski zakon poznat kao „solo sí es sí“ („samo da znači da“), donesen 2022. nakon medijski razglašenog slučaja skupnog silovanja. Tim je propisom standard pristanka ugrađen u španjolsko kazneno pravo.
Međutim, nakon stupanja zakona na snagu uslijedile su neželjene posljedice. Zbog načela da se povoljniji kazneni zakon mora primijeniti i na ranije presuđene slučajeve – što je zapisano u članku 2.2. španjolskog Kaznenog zakona – sudovi su morali preispitati već izrečene kazne.
Prema podacima španjolskog Općeg vijeća pravosuđa (Consejo General del Poder Judicial), do 14. travnja 2023., manje od pet mjeseci nakon stupanja zakona na snagu, 978 osuđenih za seksualne delikte dobilo je smanjene kazne, a 104 osobe puštene su iz zatvora. U te brojke uključene su odluke Vrhovnog suda, Audiencia Nacional, regionalnih visokih sudova i pokrajinskih sudova, a dio sudova tada još nije prijavio svoje podatke, pa se pretpostavlja da je konačan broj veći.
Samo je Vrhovni sud smanjio 15 kazni, regionalni visoki sudovi 82, a pokrajinski sudovi 880. Zbog pravne zbrke i pritiska javnosti, Vrhovni sud Španjolske zakazao je plenarno zasjedanje kako bi utvrdio obvezujuću sudsku praksu, dok je vlada premijera Pedra Sáncheza pokušala izmjenama ograničiti nastalu štetu.
Španjolski slučaj tako pokazuje kako i zakoni doneseni s ciljem jače zaštite žrtava mogu dovesti do ishoda suprotnih namjerama, osobito kada se retroaktivno primjenjuju na već presuđene predmete.
Neizvjestan zakonodavni put na razini EU-a
Politički put prema obvezujućem zakonodavstvu u cijeloj Europskoj uniji ostaje neizvjestan. Definicija silovanja temeljena na pristanku bila je svjesno izostavljena iz direktive o borbi protiv nasilja nad ženama, usvojene 2024., nakon što su neke države – uključujući i Francusku – inzistirale da kazneno pravo ostane u nacionalnoj nadležnosti.
Francuski je stav u raspravi bio osobito zapažen. Zastupnica Abir al Sahlani istaknula je primjere zlostavljanja uz uporabu droga u toj zemlji kao argument za potrebu promjene definicije, no Pariz je ipak branio pravo država da same uređuju kaznene odredbe.
Prema procjeni Agencije Europske unije za temeljna prava, oko 5 posto žena u EU doživjelo je silovanje nakon navršene 15. godine života. Unatoč tome, Europska komisija još nije objavila hoće li prijedlog rezolucije pretvoriti u nacrt direktive. Svaki takav prijedlog suočio bi se s istim prigovorima oko suvereniteta kakvi su izbili tijekom pregovora 2024. godine.
Rasprava o španjolskom modelu i njegovoj mogućoj primjeni u cijelom EU tako se kreće između želje za boljom zaštitom žrtava i zabrinutosti zbog nepredviđenih posljedica kakve je pokazalo španjolsko iskustvo. Koliko će daleko države članice biti spremne ići u prijenosu ovlasti na Bruxelles ostaje otvoreno pitanje.
