U Hrvatskoj je prosječna bruto plaća u javnom sektoru danas oko 600 eura viša nego u privatnom sektoru, a naknade zaposlenima u tzv. općoj državi dosegnule su 13,6 posto BDP-a, pokazuju podaci Eurostata koje analiziraju ekonomisti Velimir Šonje i Ivan Odrčić. Hrvatska se tako svrstala odmah iza Danske, uz razinu produktivnosti od oko 55 posto prosjeka Europske unije.
Skandinavske plaće, nizak standard
Opća država obuhvaća državnu i lokalnu upravu te javne službe poput zdravstva i obrazovanja, ali ne i državna poduzeća. Udio plaća već je prije 2024. bio iznad 11 posto BDP-a, no snažan skok zabilježen je 2024. i 2025. godine, kada su donesene odluke o povećanju plaća za različite skupine u državnim i javnim službama. U 2024., godini parlamentarnih izbora, za plaće je izdvojeno 1,63 milijarde eura više, a prosječne plaće u javnom sektoru rasle su za oko 29 posto na godišnjoj razini, dvostruko brže nego u privatnom sektoru.
Istodobno, Hrvatska po BDP-u po stanovniku doseže oko 78 posto prosjeka EU, a pokazatelj stvarne individualne potrošnje potvrđuje da je životni standard građana i dalje nizak. Odrčić situaciju opisuje riječima da Hrvatska ima „skandinavske rashode uz balkansku produktivnost“.
Rizik inflacije, većih kamata i usporavanja rasta
Velimir Šonje upozorava da rast plaća u javnom sektoru prema neselektivnim načelima, kada isto povećanje dobivaju i najproduktivniji i najmanje angažirani, dovodi do „pogreške u alokaciji resursa“. Po njemu, to može rezultirati višom inflacijom, većim kamatnim stopama, ekonomskim usporavanjem i budućom krizom ako se ne obuzda proračunski deficit, za koji procjenjuje da bi 2027. mogao prijeći 3 posto BDP-a.
Ivan Odrčić ističe da je masa plaća iz proračuna u tri godine porasla 51 posto, dok profitabilnost poduzeća po zaposlenom stagnira na oko polovici prosjeka EU. Razlika plaća između sektora porasla je s oko 15 posto 2019. na oko 32 posto danas. Po njemu, država tako postaje glavni generator rasta dohotka, što je dugoročno neodrživo te dodatno potiče inflacijske pritiske i slabi konkurentnost privatnog sektora.
Odrčić zaključuje da se iz zone oko 80 posto prosječne razvijenosti EU ne može izaći rastom državne potrošnje i plaća, nego jačanjem konkurentnosti i produktivnosti privatnog sektora, uz kontrolu javnih rashoda.
