Europska unija ovih tjedana plaća visoku cijenu geopolitičkih igara. Prema procjeni predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, države članice gube gotovo 500 milijuna eura dnevno zbog poskupljenja fosilnih goriva, potaknutih ratom u Iranu i blokadom Hormuškog tjesnaca. Dok europsko gospodarstvo krvari, Donald Trump priprema dugotrajnu blokadu Irana, svjestan da svaka nova prepreka na naftnim rutama dodatno slabi konkurentnost Europske unije.
U prvih 60 dana sukoba račun za uvoz nafte, plina i drugih fosilnih goriva porastao je za više od 27 milijardi eura, „bez ijednog dodatnog molekula energije“, upozorila je von der Leyen u govoru pred Europskim parlamentom u Strasbourgu. To je izravni udar na europske proračune, industriju i kućanstva, dok SAD – zaštićen vlastitom proizvodnjom – ima znatno veću slobodu za vođenje tvrde politike prema Teheranu.
Trumpov pritisak na Iran, Europa kao kolateralna žrtva
Prema pisanju Wall Street Journala, Trump je svojim suradnicima naložio pripreme za dugotrajnu blokadu Irana, uključujući ograničavanje brodskog prometa prema iranskim lukama i iz njih. Riječ je o strategiji koja bi iransko gospodarstvo trebala držati u trajnoj izolaciji, ali posljedice se prelijevaju na cijeli svijet – ponajprije na Europu.
Hormuški tjesnac ključna je pomorska ruta kojom prolazi oko četvrtine svjetske trgovine naftom te znatne količine prirodnog plina i umjetnih gnojiva. Svako otežavanje prolaza tim uskim koridorom automatski podiže cijene na svjetskim tržištima. Za SAD, koji ima snažnu domaću proizvodnju, to je prije svega neugodnost. Za EU, koja je duboko ovisna o uvozu, to je strateški problem koji se sada mjeri u stotinama milijuna eura dnevno.
Teza da Trump dugotrajnom blokadom Irana želi maksimalno oslabiti Europsku uniju dobiva na težini upravo kroz ove brojke. No treba dodati i drugu stranu: Washington formalno opravdava pritisak na Iran sigurnosnim razlozima i nuklearnom politikom Teherana. Ipak, učinak na europsko gospodarstvo postaje toliko snažan da je teško ne vidjeti i element geopolitičkog nadmetanja – u kojem Bruxelles plaća račun američke strategije.
EU traži izlaz u elektrifikaciji i domaćoj energiji
Von der Leyen sada krizu u Perzijskom zaljevu koristi kao argument da EU mora ubrzati smanjenje ovisnosti o uvoznim fosilnim gorivima i jačati vlastite kapacitete. „Put naprijed je jasan. Moramo smanjiti preveliku ovisnost o uvozu i povećati našu domaću, pristupačnu i čistu energetsku ponudu – od obnovljivih izvora do nuklearne energije, uz poštivanje tehnološke neutralnosti“, poručila je.
Europska komisija do ljeta najavljuje sveobuhvatni Plan za elektrifikaciju, koji bi trebao biti predstavljen 10. lipnja, zajedno sa širom strategijom jačanja energetske sigurnosti. U središtu je ideja da se što veći dio potrošnje – od industrije do prometa – prebaci na električnu energiju proizvedenu unutar Unije, a da se mreže moderniziraju kako bi mogle prihvatiti veće količine energije iz domaćih izvora.
Predsjednica Komisije zato poziva na ubrzano usvajanje paketa za elektroenergetske mreže, reformu infrastrukture, bolju koordinaciju zaliha dizela i kerozina, stavljanje dijela naftnih rezervi na tržište te pažljivo upravljanje proizvodnjom u rafinerijama. Koliko god ovi koraci bili zakašnjeli, poruka je jasna: dok Trump koristi blokadu Irana kao polugu moći, Europa više nema luksuz da svoju energetsku sigurnost temelji na tuđim odlukama i tuđim morskim tjesnacima.
