U Nantesu je 86-godišnji Pierre Guillon de Prince postao prvi poznati čovjek u Francuskoj koji je javno i formalno zatražio oprost zbog uloge svoje obitelji u transatlantskoj trgovini robljem. Njegovi preci bili su brodovlasnici i vlasnici plantaža na Karibima, povezani s prijevozom oko 4.500 porobljenih Afrikanaca.
Osobna isprika i poziv na suočavanje s prošlošću
Guillon de Prince na skupu u Nantesu poručio je da i druge francuske obitelji moraju otvoreno govoriti o svojim povijesnim vezama s ropstvom. Naglasio je da se, suočen s porastom rasnih napetosti u društvu, osjeća odgovornim da ta prošlost ne bude izbrisana te da istinu želi prenijeti svojim unucima.
Ispriku je izrekao uoči postavljanja 18-metarske replike brodskog jarbola, zajedno s Dieudonnéom Boutrinom, potomkom porobljenih ljudi s otoka Martiniquea. Njih dvojica surađuju u udruzi Coque Nomade-Fraternité, koja nastoji „razbiti šutnju” o ropstvu. Jarbol opisuju kao simbolički „svjetionik čovječnosti”.
Boutrin je istaknuo da mnoge obitelji potomaka trgovaca robljem šute iz straha od „otvaranja starih rana i bijesa”, te je Guillonovu gestu nazvao hrabrom.
Rasprava o reparacijama i ulozi francuske države
Od 15. do 19. stoljeća najmanje 12,5 milijuna Afrikanaca nasilno je odvedeno preko Atlantika, većinom na europskim brodovima, a Francuska je sudjelovala u trgovini s procijenjenih 1,3 milijuna ljudi. Država je tek 2001. priznala transatlantsko ropstvo kao zločin protiv čovječnosti, ali se još nije formalno ispričala niti preuzela jasne obveze oko reparacija.
Predsjednik Emmanuel Macron proširio je pristup arhivima o kolonijalnoj prošlosti i najavio osnivanje komisije za proučavanje odnosa s Haitijem, no bez spominjanja odštete. Istodobno, zahtjevi za reparacijama – od službenih isprika do financijske naknade – rastu diljem svijeta, dok dio javnosti smatra da današnje države i institucije ne bi smjele snositi odgovornost za povijesne zločine.
Dodatnu je kontroverzu izazvalo nedavno suzdržavanje Francuske u Ujedinjenim narodima pri glasovanju o afričkoj rezoluciji koja ropstvo proglašava „najgorim zločinom protiv čovječnosti” i poziva na reparacije. U tom svjetlu, osobna gesta Guillona de Princea pokazuje koliko pojedinci ponekad idu dalje od vlastite države u suočavanju s teškim nasljeđem prošlosti.
