Ujedinjeni Arapski Emirati objavili su nagli izlazak iz OPEC-a, organizacije izvoznica nafte kojom dominira Saudijska Arabija. Odluka dolazi u jeku rata s Iranom i dvostruke blokade pomorskog prometa kroz Hormuški tjesnac, a mogla bi snažno utjecati na cijene nafte i odnose u Zaljevu.
Emirati su članovi OPEC-a bili još prije nego što su 1971. postali država. Kao drugi najveći proizvođač s rezervnim kapacitetima, bili su ključni „swing“ proizvođač, u stanju brzo povećati proizvodnju i ublažiti rast cijena.
Zašto Emirati napuštaju OPEC
Odluka je rezultat dugotrajnog nezadovoljstva kvotama. OPEC je ograničavao proizvodnju UAE-a na oko 3–3,5 milijuna barela dnevno, iako su Emirati uložili znatna sredstva u povećanje kapaciteta. Gubici prihoda zbog tih ograničenja pogađali su ih nesrazmjerno u odnosu na ostale članice.
Sada, izvan OPEC-a, Emirati ciljaju proizvodnju od oko 5 milijuna barela dnevno čim ponovno u potpunosti osposobe izvoz morem ili naftovodima. To bi moglo potaknuti odgovor Saudijske Arabije u vidu cjenovnog rata, što bi teško pogodilo siromašnije članice OPEC-a, dok bi se gospodarstvo UAE-a, djelomično diverzificirano kroz financijske usluge i turizam, lakše prilagodilo.
Nove rute, stari tjesnac i buduće cijene
Visoki dužnosnici UAE-a govore o novim naftovodima s polja u Abu Dhabiju prema luci Fujairah, čime bi se zaobišao Hormuški tjesnac. Jedan naftovod već je u intenzivnoj uporabi, no za planirano povećanje proizvodnje trebat će dodatni kapaciteti, što bi trajno promijenilo tokove i troškove tankerskog prometa u Zaljevu.
Trenutačno, zbog blokade Hormuškog tjesnaca, glavni utjecaj na tržišta imaju poremećaji prometa, a cijena nafte je oko 110 dolara po barelu. No, ako se situacija u tjesnacu razriješi, primjerice do američkih izbora na sredini mandata, postoji mogućnost da cijena iduće godine padne i prema 50 dolara.
Uloga OPEC-a danas je manja nego 1970-ih: udio u međunarodnoj trgovini naftom pao je s oko 85% na oko 50%, a svjetsko gospodarstvo manje ovisi o nafti. Elektrifikacija, osobito u Kini, već smanjuje potražnju za naftom, pa se potez UAE-a može čitati i kao nastojanje da što brže unovče rezerve prije mogućeg pada globalne potražnje.
Mnogo toga sada ovisi o odgovoru Saudijske Arabije i o tome kakvo će „novo normalno“ nastati nakon smirivanja neprijateljstava u Zaljevu. Kada tankeri ponovno krenu kroz tjesnac ili kada se izgrade novi naftovodi, nafta iz Ujedinjenih Arapskih Emirata mogla bi poteći kao nikada prije, bez ograničenja OPEC-a – s posljedicama koje bi mogle promijeniti svjetsko tržište nafte.
