Predsjednik Džibutija Ismaïl Omar Guelleh osvojio je šesti uzastopni mandat na predsjedničkim izborima, prema službenim rezultatima dobivši 97,8 posto glasova. Njegov jedini protukandidat, malo poznati Mohamed Farah Samatar, osvojio je 2,2 posto glasova.
Ovaj rezultat učvršćuje gotovo 27 godina dugu vladavinu 78-godišnjeg čelnika nad državom s oko milijun stanovnika, smještenom na strateški važnom položaju na Rogu Afrike.
Izbori s jednim ozbiljnim kandidatom
Glasovanje je održano u petak, uz pojačane sigurnosne mjere. Neke su biračke postaje ostale otvorene sat dulje zbog kašnjenja pri otvaranju, no malo je tko u Džibutiju sumnjao u ishod. Guelleh je već prije objave konačnih rezultata na društvenim mrežama poručio da je „ponovno izabran“.
Guelleh je tijekom kampanje preplavio glavni grad plakatima i održavao velike skupove, dok je Samatar, čelnik stranke Unified Democratic Centre (CDU), koja nema zastupnika u parlamentu, jedva privlačio birače. Državna televizija prikazala je jedan njegov skup na kojem je bilo tek nekoliko desetaka ljudi.
Dio građana otvoreno je izjavljivao da ni ne zna kako Samatar izgleda, dok su za Guelleha glasali zbog, kako kažu, njegova programa za mlade i osjećaja stabilnosti.
Strateška država i kritike zbog ljudskih prava
Džibuti se nalazi na tjesnacu Bab al-Mandeb, koji povezuje Crveno more i Adenski zaljev, jednu od najprometnijih svjetskih pomorskih ruta. Zahvaljujući tom položaju, zemlja je postala međunarodno vojno i pomorsko središte, s bazama Francuske, Sjedinjenih Američkih Država, Kine, Japana i Italije, što donosi znatne financijske i sigurnosne koristi.
Istodobno, organizacije za ljudska prava optužuju vlasti za gušenje neslaganja i favoriziranje većinske etničke skupine Issa na štetu manjinskih Afara. Oporba je slaba, a Guelleh je već ranije pobjeđivao sličnim postocima, uključujući i izbore 2021. godine, koje je veći dio oporbe bojkotirao.
Unatoč gospodarskom razvoju, oko 70 posto mladih ostaje nezaposleno, dok je zemlja opterećena znatnim dugom, osobito prema Kini. Analitičari ističu da se Guellehova kandidatura doživljava kao jamstvo stabilnosti u nestabilnoj regiji, ali i kao posljedica izostanka široko prihvaćenog nasljednika.
