Indija odbija prihvatiti zahtjev da u odnosima s Rusijom izabere između Moskve i zapadnih partnera. Nakon novog američkog zakona o sankcijama kupcima ruskih energenata, New Delhi svoj odgovor temelji na doktrini strateške autonomije: suradnja s jednom velikom silom ne smije automatski značiti svrstavanje protiv druge.
Indijsko Ministarstvo vanjskih poslova poručilo je da će država štititi energetsku sigurnost 1,4 milijarde stanovnika te svoje trgovinske i gospodarske interese. Takva pozicija ne odnosi se samo na naftu. Rusija je desetljećima važan dobavljač vojne opreme, nuklearne tehnologije i energenata, dok Indija istodobno produbljuje obrambenu i tehnološku suradnju sa Sjedinjenim Državama, Japanom i europskim državama.
Partnerstvo koje New Delhi ne vidi kao relikt Hladnog rata
Premijer Narendra Modi i ruski predsjednik Vladimir Putin prošlog su tjedna na marginama summita BRICS-a u New Delhiju razgovarali o politici, trgovini, obrani, energiji, svemiru i mobilnosti radnika. Indijska strana opisala je njihov odnos kao posebno i povlašteno strateško partnerstvo koje je pokazalo otpornost unatoč geopolitičkim potresima.
Dvije države postavile su cilj povećati bilateralnu trgovinu na 100 milijardi dolara do 2030. godine i žele smanjiti veliku neravnotežu nastalu naglim rastom indijskog uvoza ruske nafte. Indijski ministar trgovine Piyush Goyal zatražio je zato veći pristup ruskom tržištu za indijske lijekove, informatičke usluge, strojeve, automobile i prehrambene proizvode.
Iz indijskog kuta, veza s Moskvom također ograničava potpunu rusku ovisnost o Kini. New Delhi ne želi da se njegov dugogodišnji partner pretvori u mlađeg saveznika Pekinga, osobito dok Indija i Kina još rješavaju sigurnosna pitanja duž himalajske granice. Održavanje samostalnog kanala prema Kremlju zato se u Indiji smatra ulaganjem u vlastiti manevarski prostor.
Suradnja s Moskvom ne znači potpunu suglasnost
Indija nije podržala zapadnu politiku izolacije Rusije, ali nije ni formalno priznala ruske aneksije ukrajinskog teritorija. Modi ponavlja da se sukobi trebaju rješavati dijalogom i diplomacijom, a ministar vanjskih poslova Subrahmanyam Jaishankar nedavno je ustvrdio da prestanak indijske kupnje ruske nafte sam po sebi ne bi zaustavio rat.
Takvo balansiranje ima cijenu. Washington tvrdi da kupci ruskih energenata održavaju prihode kojima Moskva financira rat, dok Ukrajina upozorava na šire posljedice trgovine s Rusijom. Indija uzvraća da bogate države ne mogu od nje zahtijevati skuplju energiju bez vjerodostojne alternative i da jednostrane sankcije ne smiju postati sredstvo upravljanja tuđom vanjskom politikom.
Otvoreno pitanje više nije hoće li Indija prekinuti odnose s Rusijom, jer je New Delhi jasno pokazao da to ne namjerava učiniti. Pitanje je koliko daleko Washington želi ići u kažnjavanju države koju istodobno smatra ključnim partnerom u Aziji te može li Indija nastaviti širiti veze sa Zapadom bez odricanja od politike koja svaku međunarodnu suradnju mjeri vlastitim nacionalnim interesom.
