Problem predstečajnih nagodbi, što je sporno, na koji način dolazi do izigravanja vjerovnika
Uredbom Vlade RH u prosincu 2012. uveden je članak 72.a kojim se jamcima i sudužnicima daje pravo glasa – odlučivanja u postupcima predstečajnih nagodbi. Notorna je i općepoznata činjenica da su jamci i sudužnici dužnika isključivo njegove povezane tvrtke. Dužnici su time postali sami sebi najveći vjerovnici, slijedom čega mogu potpuno samostalno odlučivati o tražbinama-imovini stvarnih vjerovnika.
Dakle, dužnik prizna, a FINA rješenjem utvrdi potraživanja, primjerice, u iznosu od 100 miliona kn vjerovnicima za isporučenu robu, banci 100 miliona kn za primljeni kredit, te 7 svojih povezanih tvrtki na ime jamstva za rečeni kredit od 100 miliona kn svakome po 100 miliona kn, odnosno ukupno 700 miliona kn. Utvrđenjem 700 miliona kn potraživanja, koja nisu nastala do otvaranja postupka nagodbe, svojim povezanim tvrtkama dužnik stječe 77,7 posto glasova s kojima otpisuje potraživanja stvarnim vjerovnicima u željenom iznosu.
Tko je vjerovnik prema predstečajnom zakonu?
Vjerovnici jesu osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja postupka predstečajne nagodbe imaju imovinskopravnu tražbinu prema dužniku. Dužnici su priznavali, a FINA redom utvrđivala tražbine temeljem jamstava i sudužništva, iako se ne radi o osobnim obvezama i po istima nije nastala tražbina u vrijeme otvaranja postupka, slijedom čega je postupano protivno Ustavu RH o jednakosti svih pred zakonom i zaštiti prava vlasništva, ali i samom ZFPPN-u. Primjerice utvrđena tražbina se može prenijeti u temeljni kapital i tako dužnik temeljem nepostojećih jamstava steći još veći udio u kapitalu.
Tko utvrđuje potraživanje vjerovnika?
Odredom Zakona o predstečajnoj nagodbi određeno je da se tražbine u pogledu kojih postoji suglasnost između dužnika i vjerovnika o postojanju i visini tražbine tog vjerovnika, smatraju utvrđenim tražbinama.
Nevjerojatno je da sam dužnik priznaje tražbine i da nitko od ostalih vjerovnika ne može osporiti očito nepostojeće tražbine. Kao da u kaznenom postupku o odgovornosti i kazni odlučuje isključivo okrivljenik.
Potpuno oduzimanje ovlasti sudovima da vrše funkciju suda u postupku predstečajnih nagodbi?
Jedan od temeljnih problema Zakona je što nije omogućio Sudu da ukoliko utvrdi da je plan financijskog restrukturiranja izglasan temeljem priznatih očigledno nepostojećih tražbine, utvrdi stvarne tražbine i pruži mogućnost vjerovnicima da glasaju o prihvaćanju teksta nagodbe bez «umjetnih vjerovnika». Nužna posljedica odbijanja prijedloga za sklapanje nagodbe od strane suda je pokretanje stečajnog postupka po službenoj dužnosti od strane FINA-e.
Često se u javnosti i stručnim raspravama ističe kako Republika Slovenija ima isti ili sličan Zakon koji uređuje predstečajne nagodbe, međutim ta tvrdnja nije točna.
Naime, Zakon o finančnem poslovanju, postopkih zaradi insolventnosti in prisilnem prenehanju (uradno prečiščeno besedilo) /ZFPPIPP-UPB7/ Ur.l. RS, št. 63/2013, sastoji se od 500 članaka koji vrlo detaljno preciziraju postupanje dužnika, vjerovnika, upravitelja i suda. Kao najznačajniju razliku između odredbi dva Zakona potrebno je istaknuti da je ZFPPIPP-om određeno da se postupak predstečajne nagodbe pokreće pred sudom, da upravitelj ispituje, a sud utvrđuje tražbine vjerovnika, da svaki vjerovnik može osporiti tražbinu, kako je naprijed rečeno prema ZFPPN-u tražbine ispituje dužnik, a utvrđuje FINA-a, vjerovnici ne mogu osporiti tražbine, slijedom čega jednostavno dolazi do višestrukog umnažanja istih tražbina i priznavanja tražbina koje nisu nastale, odnosno postojale u vrijeme pokretanja postupka predstečajne nagodbe.
Dugoročne posljedice predstečajnih nagodbi po ovakvom „Zakonu“.
Dužnik nakon sklapanja predstečajne nagodbe nastupa na tržištu u znatno povoljnijem položaju od poduzetnika koji ga nije pokrenuo, jer iz moralnih ili drugih razloga uredno podmiruje svoje preuzete obveze i isplaćuje plaće svojim radnicima. Naime, dužniku se većina obveza otpisuje, čime je u znatno povoljnijoj tržišnoj poziciji od ostalih poduzetnika. Nameće se pitanje kako će poduzetnik, kojemu je nekoliko dužnika pokrenulo postupak nagodbe u kojima mu se otpisuje 60 posto potraživanja, a ostatak otplaćuje na rok od 8 ili više godina, podmiriti svoje preuzete obveze i isplatiti plaće radnicima.
Naposljetku, nameće se pitanje zašto bi itko platio dugovanje svojem vjerovniku kada može pokrenuti postupak predstečajne nagodbe i otpisati većinu potraživanja. Dolazimo i do pitanja ravnopravne tržišne utakmice, s obzirom da roba ili proizvodi kojom dužnici raspolažu ima nabavnu vrijednost 0 kuna.
Ocjena ustavnosti, što je neustavno, odgovor s Ustavnog suda.
Naprijed navedenim činjenicama i odredbama ZFPPN-a povrijeđena su temeljna načela iz Ustava RH jednakost svih pred Zakonom, zaštita vlasništva i pravo da neovisni sud odluči o pravima i obvezama vjerovnika i dužnika.
Posljedica odluke Ustavnog suda RH, kojom je odlučio u ovom trenutku ne odlučivati o ustavnosti pojedinih odredbi ZFPPN-a temeljem podnesenih prijedloga, je da eventualno naknadno ukidanje pojedinih odredbi ZFPPN-a budućom odlukom Ustavnog suda RH, neće imati učinak na u međuvremenu sklopljene predstečajne nagodbe (iste će steći svojstvo pravomoćnosti), te obzirom da se odredbe ZFPPN-a mogu isključivo ukinuti „ex tunc“ (od tada), a ne i poništiti sukladno članku 55. stavak 1. Ustavnog zakona
Često se zaboravlja da su Trgovački i ostali redovni sudovi temeljem odredbi članka 117. Ustava RH i članaka. 5 ZOS-a ovlašteni suditi na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona sukladnih pravnoj stečevini EU i drugih važećih izvora prava, tako da su potpuno neprihvatljive tvrdnje da sudovi moraju suditi po lošim zakonima koji nisu usklađeni s Ustavom RH.
Dakle, Ustavni sud je jedini ovlašten ukinuti neustavni propis te se njegova odluka odnosi na sve postupke u tijeku, dok su Trgovački i drugi redovni sudovi ovlašteni i dužni primjenjivati Ustav RH na konkretne sudske postupke koji se vode pred njima.
Nakon što rješenje o nagodbi stekne svojstvo pravomoćnosti ono se može pobijati eventualno radi mana volje (prevare, prisile) onih koji su je izglasali, a to je kako sam ranije napomenuo, često sam dužnik. Zakonom o predstečajnoj nagodbi propisano je da se predstečajna nagodba može pobijati tužbom pod istim pretpostavkama koje su propisane za pobijanje sudske nagodbe? Vjerovnik koji je preglasan teško da može s uspjehom pobijati sklopljenu nagodbu. Naime, za pobijanje sudske nagodbe ni jednim propisom nisu propisane nikakve pretpostavke. Nemam saznanje da je sudska nagodba nakon njezina sklapanja ikada naknadno uspješno pobijena.
Prozivke uprava tvrtki i zahtjevi za izuzećem.
Temeljna razlika između postupaka predstečajnih nagodbi je u činjenica da tijekom i nakon predstečajnih nagodbi vlasnici zadržavaju ili povećavaju svoja vlasnička i upravljačka prava uz otpis dugova, dok otvaranjem stečajnog postupka ta prava u potpunosti prestaju.
Nisam ekonomist, ali mislim da su radna mjesta ugrožena poslovanjem dužnika koja su dovela do tako velikih gubitaka, a ne radi zaštite ustavnosti i zakonitosti u konkretnim sudskim predmetima. Nadalje, ne smijemo zaboraviti i da vjerovnici zapošljavaju radnike za čiju plaću trebaju osigurati novac. Ako vjerovniku nekoliko tvrtki u predstečajnoj nagodbi otpiše potraživanja vjerujem da će teško moći isplatiti plaće svojim radnicima.
Sukob s ministrom Linićem.
Mislim da se ne može govoriti o sukobu, jer su za sukob nužne dvije sukobljene strane, ovdje se radilo o napadu.
