Vaši ključni prigovori zakonskom okviru za stečajne nagodbe?
Postupci predstečajnih nagodbi trebali bi biti postupci u kojima se vjerovnici dogovaraju s dužnicima oko načina podmirenja dugova. Međutim, u praksi to često nije slučaj, jer se dužnik dogovara sam sa sobom. Naime, u prosincu 2012. Uredbom Vlade izmijenjen je Zakon o predstečajnim nagodbama te je uvedena odredba članka 72.a, temeljem koje jamci i sudužnici stječu pravo odlučivanja o načinu namirenja svih vjerovnika.
Notorna je i općepoznata činjenica da su jamci i sudužnici dužnika isključivo povezane tvrtke dužnika, što ima za posljedicu da dužnik sam sebi postaje najveći vjerovnik, te može otpisati 60% potraživanja na neograničeni rok otplate ostatka duga.
Primjerice, ukoliko vjerovnici za isporučenu robu potražuju 100 miliona kuna, banka potražuje 100 miliona kuna temeljem kredita za koji je jamčilo 7 povezanih društava, dolazimo do situacije u kojoj dužnik raspolaže s 700 miliona kuna potraživanja odnosno 77% glasova, jer je svakoj svojoj povezanoj tvrtci priznao po 100 miliona kuna temeljem jamstva.
Javno vas se prozivalo da direktno ugrožavate stotine radnih mjesta?
Nisam ekonomist, ali mislim da su radna mjesta ugrožena poslovanjem dužnika koja su dovela do tako velikih gubitaka, a ne radi zaštite ustavnosti i zakonitosti u konkretnim sudskim predmetima. Nadalje, ne smijemo zaboraviti i da vjerovnici zapošljavaju radnike za čiju plaću trebaju osigurati novac. Ako vjerovniku nekoliko tvrtki u predstečajnoj nagodbi otpiše potraživanja vjerujem da će teško moći isplatiti plaće svojim radnicima. Dolazimo i do pitanja ravnopravne tržišne utakmice, s obzirom da roba ili proizvodi kojom dužnici raspolažu ima nabavnu vrijednost 0 kuna.
Rekli ste da ako država doista želi poboljšati stanje u gospodarstvu, mora promijeniti samo dvije odredbe zakona o stečajnom postupku? Odnosno da je svoja potraživanja mogla opraštati i u okviru poreznog zakona?
Smatram da je prvenstveno potrebno donijeti odredbu po kojoj FINA 61. dan blokade računa dužnika po službenoj dužnosti podnosi zahtjev za otvaranje stečaja, jer bi tada postojali realni izgledi za nastavak poslovanja dok dugovi nisu višestruko uvećani, te dok dužnik nije u potpunosti očišćen od cjelokupne imovine putem povezanih tvrtki. ¾ subjekata u blokadi je duže od 360 dana i njihovo dugovanje iznosi 86% ukupnog duga. Dominiraju subjekti koji su u blokadi duže od 5 godina, njih je 31%.
Nadalje smatram da je potrebno odrediti vrijednost predmeta spora radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika u iznosu od 10.000 kn, čime bi se nužni troškovi s nekoliko stotina tisuća kuna smanjili na nekoliko tisuća kuna, što bi znatno olakšalo vraćanje nezakonito umanjene imovine dužnika. U Općem poreznom zakonu postoje instituti otpisa i reprograma javnih davanja.
Zašto ste se najprije obratili Ustavnom sudu, a tek onda odbili jednu od nagodbi?
Prije podnošenja zahtjeva Ustavnom sudu donio sam dvije odluke jednu kojom sam odobrio sklopljenu nagodbu i jednu kojom sam odbio prijedlog za sklapanje nagodbe. Svaki predmet je različit.
Kako tumačite najavljenu "sporost" razmatranja vašeg prijedloga Ustavnom sudu?
S obzirom da se odredbe zakona mogu isključivo ukinuti, a ne i poništiti, eventualno naknadno ukidanje pojedinih odredbi ZFPPN-a, neće imati učinak na u međuvremenu sklopljene predstečajne nagodbe (iste će steći svojstvo pravomoćnosti).
Medijski linč Jeste li bili izloženi pritisku nakon objave zahtjeva za ocjenom ustavnosti? Na vas je gotovo pa pokušan medijski linč?
Pritisak je isključivo bio putem medija. Moram priznati da je medijski napad bio ispod svake razine pristojnosti i za pretpostaviti je da je bio upućen svim sucima.
Što se nakon vašeg istupa događa s velikim procesima predstečajnih nagodbi?
Svaki sudac je jedini ovlašten donositi odluke u predmetu koji mu je dodijeljen u rad, a svaki predmet je različit i prepun samo njemu svojstvenih činjenica.
