Europa, koja je desetljećima bila prvo odredište za globalne proizvođače lijekova, danas gubi utrku. Agresivne trgovinske politike i politike određivanja cijena lijekova u Sjedinjenim Američkim Državama te eksplozivan rast biotehnološkog sektora u Kini potiskuju europsku farmaceutsku industriju i preusmjeravaju ulaganja izvan kontinenta.
Udio Europe u globalnom istraživanju i razvoju (R&D) prepolovio se u posljednjih 35 godina. Dok je 1990. gotovo polovica svjetskog R&D‑a bila u Europi, danas je europski udio pao na 26%, dok je udio SAD‑a porastao na 55%.
Američke carine i model „najpovlaštenije nacije” mijenjaju pravila igre
Administracija predsjednika Donalda Trumpa uvela je nove carine na brendirane lijekove, do 100%, za proizvođače koji još nisu pristali sniziti cijene za američko tržište. Iako će izravni učinak biti ograničen, analitičari smatraju da je riječ o još jednom snažnom pritisku na Europu da poveća svoju konkurentnost.
Dodatni udar je politika „most‑favored‑nation”, prema kojoj se cijena lijeka u SAD‑u veže uz najnižu cijenu u usporedivim državama. To farmaceutskim kompanijama daje snažnu polugu u pregovorima s europskim vladama: razmatra se odgađanje lansiranja novih lijekova u Europi ili uvođenje jedinstvene globalne cijene koja je za mnoge europske sustave preskupa.
Već sada dio lijekova koji se lansiraju u SAD‑u uopće ne dolazi na europsko tržište zbog znatno nižih cijena, a stručnjaci upozoravaju da bi se taj trend mogao pojačati.
Kineski biotehnološki uspon i europska strukturna slabost
Istodobno se Kina profilirala kao vodeći centar biotehnologije – segmenta koji pokreće inovacije u farmaciji. Prije deset godina kineski su molekularni kandidati činili oko 4% globalnog razvojnog portfelja, dok danas dosežu gotovo trećinu. Globalne farmaceutske kompanije sve češće sklapaju velike ugovore s kineskim partnerima kako bi pristupile tamošnjoj ranoj znanosti.
Europa se suočava s nizom strukturnih problema: fragmentiranim tržištem kapitala, različitim pravilima o cijenama i nadoknadi troškova lijekova te sporim i neujednačenim postupcima odobravanja i kliničkih ispitivanja. Dok SAD i Kina povećavaju ulaganja – SAD troši oko 2% BDP‑a na lijekove, a Kina 1,8% – Europa ostaje na približno 1%, uz gotovo nepromijenjenu potrošnju posljednjih godina.
Stručnjaci i predstavnici industrije upozoravaju da će, bez većeg ulaganja u nove lijekove, bržeg pristupa pacijenata terapijama i povoljnijeg okruženja za inovativne kompanije, Europa nastaviti gubiti istraživačke centre, investicije i nove terapije u korist SAD‑a i Kine.
