Aurangzeb, rođen 3. studenog 1618., bio je šesti i posljednji veliki car Mogulskog Carstva u Indiji, poznat po svojoj dugoj vladavini od 1658. do 1707. godine te najvećoj teritorijalnoj ekspanziji carstva, ali i po kontroverznim religijskim politikama.
Rođen kao Muhi al-Din Muhammad u Gujaratu, bio je treći sin cara Shah Jahana i Mumtaz Mahal, čiji memorijal je poznat kao Taj Mahal, a od mladosti je isticao strogu posvećenost islamu te pokazivao vojne i upravne sposobnosti.
Po bolesti Shah Jahana 1657. godine, izbila je borba za vlast među njegovim sinovima koju je Aurangzeb dobio, svrgnuvši i pogubivši brata Daru Shikoha te preuzevši prijestolje 1658. pod titulom “Alamgir” – Osvajač svijeta.
Teritorijalna ekspanzija carstva
Za gotovo pola stoljeća vladavine Aurangzeb je proširio Mogulsko Carstvo do najširih granica u njegovoj povijesti, uključujući osvajanja važnih regija poput Bijapura i Golkonde, no tih je ratova bilo toliko da su iscrpili carsku blagajnu i oslabili središnju moć.
Religijska politika i njene posljedice
Za razliku od svojih tolerantnijih prethodnika, Aurangzeb je striktno provodio sunitsku ortodoksiju uvodeći ponovno džizju, porez za nemuslimane, te je dozvolio rušenje hinduističkih hramova, što je uzrokovalo nezadovoljstvo, brojne pobune i jačanje otpora poput ustanka Maratha i rasta moći Sikh zajednice.
Unatoč ogromnoj moći, Aurangzeb je živio asketski, izbjegavao raskoš te je poznato da je osobno prepisivao Kur’an radi prihoda, a legenda kaže da je pred smrt sebe opisao kao siromašnog čovjeka, što ilustrira njegov odnos prema materijalnom bogatstvu.
Mogulsko Carstvo u 17. stoljeću bilo je jedno od najbogatijih na svijetu, no Aurangzeb nije živio u raskošima jer je većinu resursa usmjeravao u vojne pohode, što raskrinkava stereotip o raskošnim vladarima.
Naslijeđe i pad carstva
Vladavina Aurangzeba ostavila je dubok trag kao vrhunac teritorijalne moći Mogulskog Carstva, ali i kao početak njegovog prijepornog raspada zbog unutarnjih sukoba izazvanih njegovim religijskim politikama i iscrpljenjem uslijed ratova.
Nakon njegove smrti 1707. carstvo se brzo raspadalo pod pritiscima pobuna samih podanika, kao i sve većim utjecajem europskih sila, što je otvorilo put britanskoj kolonizaciji koja će trajno izmijeniti sudbinu Indije.
Aurangzeb ostaje jedna od najvažnijih i naj kontroverznijih ličnosti indijske povijesti; njegova vladavina oblikovala je politički i religijski krajolik Indije, s posljedicama koje se osjete i u modernom dobu, dok su priče o njegovom asketskom životu važan dio razumijevanja njegove kompleksne osobe i moći.
Broj komentara (4)
Aurangzebov fanatizam i stalni ratovi najbolji su dokaz kamo vodi kad vladar zaboravi zdravi razum i troši silne resurse na prisilu umjesto da poštuje svoje ljude i tržište.
Aurangzeb je car koji je mislio da će sve riješiti silom i fanatizmom, a na kraju mu se carstvo raspalo kao kula od karata.
Kad religija preuzme državu i počnu se rušiti tuđe bogomolje, neminovno dolazi raspad i propast, baš kako se ovdje i dogodilo.
Aurangzeb je bio tvrd i nepopustljiv vladar, a njegova opsjednutost religijom i ratovanjem na kraju mu je došla glave i unazadila cijelu državu.
Ostavi komentar