Argentinska zastava prepoznatljiv je simbol Latinske Amerike, sastavljena od svijetloplavih i bijelih pruga te zlatnog sunca u sredini, a njena povijest počinje tijekom borbe za neovisnost od Španjolske početkom 19. stoljeća.
Podrijetlo zastave
Osmislio ju je Manuel Belgrano, vođa argentinskog oslobađanja, nadahnut bojama revolucionarne kokarde, a prvi put je podignuta u Rosariju 27. veljače 1812. kao znak otpora španjolskoj vlasti.
Iako je prvi prikaz zastave datiran u 1812., službeno prihvaćanje uslijedilo je tek 20. srpnja 1816., nekoliko dana nakon što je Argentina proglasila neovisnost 9. srpnja iste godine.
Značenje simbola i boja
Zlatno sunce u sredini, poznato kao Sunce svibnja (Sol de Mayo), dodano je 1818. godine te simbolizira revolucionarni pokret iz svibnja 1810., Inkovsko božanstvo Inti, kao i novi početak i slobodu za naciju.
Postoje dvije verzije zastave: državna s prikazanim suncem, koja je danas službena, i civilna verzija bez sunca koja se koristila povijesno.
Boje zastave imaju višestruka tumačenja, uključujući simboliku neba iznad Argentine, boje plašta Djevice Marije kao važnog katoličkog simbola te revolucionarnu simboliku odvajanja od španjolske vlasti, mada točno značenje nije službeno utvrđeno.
Ova kombinacija boja i simbola postala je trajni izraz argentinskog nacionalnog identiteta i ponosa.
