Sjedinjene Američke Države povlače oko 5000 od ukupno 36.400 vojnika stacioniranih u Njemačkoj. Riječ je o odluci koja izravno pogađa ključne američke vojne baze u toj zemlji, među njima Ramstein i Stuttgart, te otvara pitanje koliko će taj potez oslabiti globalni vojni doseg SAD-a i obrambenu strukturu NATO-a.
Odluka dolazi nekoliko dana nakon što je njemački kancelar Friedrich Merz izjavio da je Washington u nedavnom sukobu s Iranom bio “nadigran” i “ponižen”. Američki predsjednik Donald Trump već je ranije najavio da će o obujmu američke vojne prisutnosti u Njemačkoj odlučiti “u vrlo kratkom roku”.
Povijest američkih baza: od okupacije do hladnoratovskog bedema
Američka vojska prisutna je u Njemačkoj od 1945., nakon kapitulacije nacističkog režima. Tada se na njemačkom tlu nalazilo oko 1,6 milijuna američkih vojnika. Već godinu dana kasnije broj je pao na manje od 300.000, uglavnom zaduženih za upravljanje američkom okupacijskom zonom i procesom denacifikacije.
S porastom napetosti sa Sovjetskim Savezom i početkom Hladnog rata misija američkih snaga mijenja se: cilj postaje obnova i jačanje Zapadne Njemačke kao bedema prema istoku. Osnivanjem NATO-a i formiranjem zapadnonjemačke države 1949. američke baze prestaju biti privremena okupacijska infrastruktura i postaju stalni dio zajedničke obrane saveza.
Na vrhuncu Hladnog rata SAD je u Njemačkoj imao pedesetak velikih baza i više od 800 lokacija – od velikih zračnih luka i vojarni do prislušnih postaja. Tijekom šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina broj američkih vojnika u zemlji često je prelazio 250.000. Uz njih su živjele stotine tisuća članova obitelji, stvarajući samostalne američke zajednice s vlastitim školama, trgovinama i kinima.
Nakon pada Berlinskog zida 1989. i raspada SSSR-a dvije godine kasnije, velik broj tih instalacija zatvoren je, a kontingent vojnika znatno je smanjen. No ključne baze ostale su i postupno dobile novu ulogu u globalnim operacijama Pentagona.
Današnji raspored snaga i uloga njemačkih baza
Prema podacima Ministarstva obrane SAD-a, krajem prošle godine u Europi je bilo trajno raspoređeno oko 68.000 američkih vojnika. Nešto više od polovice, približno 36.400, nalazilo se u Njemačkoj. Oni su raspoređeni u dvadesetak do četrdeset baza, ovisno o načinu brojanja.
U Stuttgartu su smještena sjedišta Europskog i Afričkog zapovjedništva američkih oružanih snaga, koja koordiniraju operacije na dva kontinenta. Pet od sedam američkih vojnih garnizona u Europi nalazi se u Njemačkoj, dok su preostala dva u Belgiji i Italiji.
Posebnu važnost ima zračna baza Ramstein, sjedište američkih zračnih snaga u Europi, s oko 8500 pripadnika. Baze Grafenwöhr, Vilseck i Hohenfels čine najveći poligon američke vojske u Europi, dok je garnizon Wiesbaden središte američke kopnene vojske za Europu i Afriku. U Landstuhlu nalazi se najveća američka vojna bolnica izvan SAD-a.
Uloga tih baza bitno se promijenila u odnosu na hladnoratovsko razdoblje. Umjesto statičnog odvraćanja, danas služe kao isturene točke i logistička čvorišta za operacije diljem svijeta – od ratova u Iraku i Afganistanu do nedavnih napetosti s Iranom. Bez tih kapaciteta, naglašavaju analitičari, američke bi intervencije bile znatno sporije i logistički teže izvedive.
Prijašnje prijetnje povlačenjem i politička pozadina
Ovo nije prvi put da Donald Trump najavljuje smanjenje prisutnosti u Njemačkoj. Tijekom mandata 2020. prozvao je Njemačku zbog, po njegovoj ocjeni, nedovoljne potrošnje za obranu te zbog podrške plinovodu Sjeverni tok 2. Najavio je tada smanjenje broja američkih vojnika za trećinu.
Ta je objava, bez prethodnih konzultacija i detaljnog plana, iznenadila i Pentagon i State Department, kao i vlasti u Berlinu te čelnike NATO-a. Dio vojnika trebao je biti vraćen u SAD, a drugi premješteni u zemlje poput Poljske i Italije. No plan se suočio s otporom u Kongresu, i kod republikanaca i kod demokrata, te s velikim logističkim preprekama.
Nasljednik u Bijeloj kući, Joe Biden, u veljači 2021. suspendirao je taj plan i kasnije ga službeno otkazao. Ipak, rasprava o troškovima i koristi američkog vojnog angažmana u Europi ostala je otvorena, a nova odluka o povlačenju dijela kontingenta vraća to pitanje u središte pozornosti.
Što SAD konkretno gubi povlačenjem iz Njemačke?
Glasnogovornica Europske komisije za sigurnost i vanjske poslove Anitta Hipper istaknula je da je SAD “ključan partner u europskoj sigurnosti i obrani”, ali i da je raspoređivanje američkih trupa u Europi “također u interesu SAD-a jer podupire njegovu globalnu ulogu”.
Slično obrazloženje daje i Jeff Rathke s Američko-njemačkog instituta Sveučilišta Johns Hopkins. On naglašava kako SAD od prisutnosti u isturenim bazama poput Ramsteina ima “ogromne koristi” te da bi bez njih mnoge vojne operacije bile “nemjerljivo teže”. Po njegovim riječima, “američke snage u Europi nisu dobrotvorni prilog nezahvalnim Europljanima – one su instrument globalnog vojnog dosega Amerike”.
Dogovor je, sažeto, sljedeći: SAD pomaže braniti Europu, a europske države pružaju infrastrukturu koja američkoj vojsci omogućuje brzo djelovanje na širem području Bliskog istoka, Afrike i Azije.
Teoretski, Washington bi mogao dio snaga premjestiti unutar Europe. Trenutačno se oko 13.000 američkih vojnika nalazi u Italiji, oko 10.000 u Ujedinjenom Kraljevstvu te oko 4000 u Španjolskoj. No prema Zakonu o nacionalnoj obrani za 2026. godinu, ukupni broj američkih vojnika u Europi ne smije trajno pasti ispod 75.000, što ograničava opseg mogućeg povlačenja.
Unatoč toj zakonskoj zaštiti, stručnjaci upozoravaju da bi ozbiljnije smanjenje osoblja u bazama poput Stuttgarta i Ramsteina – mjestima koja su se desetljećima razvijala u ključna strateška središta – predstavljalo znatan udarac za operativnu fleksibilnost i globalni doseg američke vojske.
Za Njemačku i europske saveznike pitanje američke prisutnosti nije samo vojno, nego i političko. Važni zapovjedni centri i logistički čvorovi na njezinu tlu potvrđuju status ključnog partnera SAD-a u Europi. Svako smanjenje tog otiska otvara raspravu o tome hoće li Europa morati preuzeti veći dio tereta vlastite obrane i u kojoj mjeri može nadomjestiti kapacitete koje je desetljećima pružao američki vojni štit.
