Prijedlog preustroja Bosne i Hercegovine u tri etnička entiteta, iznesen u Zagrebu na konzervativnoj konferenciji TradFest, ponovno je uzburkao ionako napetu političku scenu u Sarajevu i Mostaru. U središtu prijepora je pitanje tko će upravljati kojim dijelom zemlje i prema kojoj mjeri pravednosti, a odgovor se ni nakon gotovo tri desetljeća mira ne nazire.
Na skupu je docent Ivan Pepić sa Sveučilišta obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman” iznio model prema kojemu bi, umjesto sadašnja dva, postojala tri dominantno etnička entiteta. Taj je koncept odmah postao oružje u predizbornoj kampanji u BiH, ponajprije u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva.
Treći entitet kao predizborno strašilo
Slaven Kovačević, savjetnik člana Predsjedništva Željka Komšića i kandidat Demokratske fronte za hrvatskog člana Predsjedništva, iskoristio je zagrebački skup kao dokaz da se, kako tvrdi, udara na suverenitet i teritorijalni integritet BiH te ruši Dejtonski sporazum. Podsjetio je da je Hrvatska potpisnica Daytona i da se obvezala poštovati cjelovitost BiH i ne miješati se u njezina unutarnja pitanja.
Kovačević je poručio da je njegov izbor “jedini način” da se spriječi uspostava trećeg entiteta, upozorivši svoje birače da bi izbor kandidata iz HDZ-a BiH ili tzv. “petorke” otvorio vrata međunarodnom pritisku za takvo rješenje. Tako je ideja trećeg entiteta, koja je formalno predstavljena kao predmet akademske rasprave, pretvorena u čisto predizborno sredstvo mobilizacije.
Na izborima u listopadu za hrvatskog člana Predsjedništva kandidirat će se Darijana Filipović iz HDZ-a BiH, a svojeg kandidata najavljuje i blok pet oporbenih stranaka s hrvatskim predznakom, predvođen HDZ-om 1990. Hrvatski politički korpus i dalje traži institucionalno jamstvo da neće ostati pod bošnjačkom političkom dominacijom, a treći entitet je za dio njih jedini realan izlaz.
Stare karte, stare optužbe i nova nemoć
Oporbena Stranka demokratske akcije (SDA) reagirala je oštro, uspoređujući ovakve karte i planove s onima iz ranih devedesetih, koje povezuje s ratom i kasnijim presudama za udruženi zločinački pothvat. Za SDA svako novo povlačenje etničkih granica znači izravni udar na suverenitet države i poniženje žrtava rata.
Istodobno, SDA napada i Hrvatsku, koja se deklarira kao prijatelj BiH, a dopušta skup na kojem se govori o podjeli zemlje. Prozvan je i aktualni bošnjačko-građanski blok na vlasti jer nije odmah reagirao. Poruka potencijalnim biračima jednostavna je: “vlast koja šuti dok drugi crtaju karte treba otići”.
Stranka Narod i pravda (NiP), dio sadašnje vlasti, nastoji umanjiti značaj zagrebačkog skupa tvrdeći da je riječ tek o okupljanju “udruge građana” bez stvarnog utjecaja. Naglašava se da bez pristanka Bošnjaka i odluke BiH kao države treći entitet nije moguć, pa se poruke iz Zagreba vide više kao alat za širenje straha nego kao stvarnu prijetnju.
U toj kakofoniji poruka ostaje surova činjenica: Bošnjaci ne namjeravaju pristati na treći entitet koji bi im smanjio prostor i utjecaj; Hrvati u BiH ne pristaju na to da budu trajno politički podređeni u bošnjački dominantnim okvirima; a međunarodna zajednica čuva Dayton, ali izbjegava suočiti se s njegovim očitim manama.
Rješenje se tako prepušta vremenu. U praksi to znači čekanje da demografija, a ne dogovor, razriješi čvor. U sljedećih 50 ili 100 godina prirodni procesi – iseljavanje, starenje stanovništva i tiho izumiranje čitavih zajednica – mogli bi odraditi posao umjesto političara. Dok jedni prizivaju suverenitet, a drugi jednakopravnost, BiH polako klizi prema situaciji u kojoj neće biti ni dovoljno ljudi ni snage da bi se oko ičega ozbiljno svađalo. To je možda najtužniji, ali i najrealniji zaključak ove rasprave o trećem entitetu.
