Koncern Volkswagen, godinama simbol moći europske autoindustrije, objavio je da će u sljedećim godinama drastično smanjiti proizvodnju – s više od 12 milijuna vozila godišnje na tek oko 9 milijuna. Uz pad proizvodnje, najavljeno je i masovno prestrukturiranje s desecima tisuća otkaza i mogućim zatvaranjem tvornica.
Pad potražnje i skupi, nedovoljno iskorišteni pogoni
U intervjuu za njemački Manager Magazin, izvršni direktor Volkswagena Oliver Blume priznao je da su planovi iz vremena prije 2019. danas nerealni. Tržište se nakon pandemije promijenilo: slabije gospodarske prilike u SAD-u, snažan pritisak kineskih proizvođača, stezanje europskog tržišta i rat na Bliskom istoku negativno su utjecali na globalnu prodaju automobila.
Posebno težak udarac osjetit će brendovi Volkswagen i Audi u Europi, gdje se do 2028. predviđa smanjenje proizvodnih kapaciteta za oko milijun vozila. Smanjivanje je već počelo i u Kini, što potvrđuje da je riječ o globalnoj strategiji, a ne samo o lokalnom rezanju troškova.
Blume naglašava da problem nije samo pad prodaje, nego i golemi troškovi održavanja tvornica koje rade daleko ispod punog kapaciteta. Takvi pogoni postaju, kako kaže, financijska „crna rupa”. To se odnosi i na središte u Wolfsburgu, ali i na tvornice električnih vozila u Emdenu i Zwickauu, koje ne rade punim kapacitetom.
Do 50 tisuća otkaza, a širenje u SAD-u kroz Scout
Plan prestrukturiranja predviđa otpuštanje oko 50.000 radnika diljem svijeta do 2030. godine, od čega čak 35.000 u samoj Njemačkoj. To će biti snažan udar ne samo na koncern, nego i na lokalna gospodarstva koja ovise o autoindustriji – još jedna potvrda koliko je europsko gospodarstvo krhko nakon godina loših političkih odluka i prenormiranosti.
Dok se Europa muči, Volkswagen pokušava dio rizika raspršiti u Sjedinjenim Američkim Državama. Tamo planira oživjeti povijesni brend Scout kroz novu tvornicu u Južnoj Karolini, gdje bi se proizvodili električni SUV-ovi i pick-upovi. Blume ne isključuje ulazak novih partnera u taj projekt, što pokazuje da se i u tom smjeru traži dijeljenje troškova i odgovornosti.
Slom nekada „najmoćnijeg u Europi” još je jedan znak da je stara europska industrijska strategija došla do zida, dok globalna konkurencija ne čeka i koristi slabosti europskih proizvođača.
