U Islamabadu započinju osjetljivi pregovori između Sjedinjenih Američkih Država i Irana. Američko izaslanstvo predvodi potpredsjednik JD Vance, dok iransku delegaciju suvodí ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi. Domaćin, vlada Pakistana, tvrdi da uživa povjerenje obiju strana, no pred pregovaračima je „planina prepreka”.
Vance poručuje da je Washington spreman pružiti „otvorenu ruku” ako Teheran pregovara u dobroj vjeri, ali upozorava da američki tim „neće biti prijemčiv” ako procijeni da ih druga strana pokušava nadigrati.
Rat u Libanonu i blokada Hormuškog tjesnaca
Prvi veliki prijepor je ratna kampanja Izraela protiv libanonskog Hezbollaha, ključnog iranskog saveznika. Predsjednik Masoud Pezeshkian upozorava da će nastavak izraelskih akcija pregovore učiniti „besmislenima” te poručuje da Iran neće napustiti „libanonsku braću i sestre”. Premijer Benjamin Netanyahu ističe da „nema primirja” s Hezbollahom, iako najave evakuacije južnih četvrti Bejruta zasad nisu prerasle u novu ofenzivu.
Drugi ključni spor tiče se prolaza kroz Hormuški tjesnac, vitalne rute za izvoz nafte. Donald Trump optužuje Iran da „vrlo loše” omogućuje prolazak brodova i krši dogovor, dok u Zaljevu ostaju zarobljene stotine plovila i oko 20.000 pomoraca. Teheran nastoji učvrstiti kontrolu nad ovim tjesnacem, proglašavajući ga svojim suverenim vodama, uvodi nove tranzitne rute i upozorava na opasnost od protubrodskih mina. Istodobno se pojavljuju navodi o naplati visokih pristojbi tankerima, što Trump javno osporava.
Nuklearni program, „osovina otpora” i sankcije
Najdugotrajniji prijepor ostaje iranski nuklearni program. Trump tvrdi da je operacija „Epic Fury” pokrenuta i kako bi se osiguralo da Iran „nikada ne dobije nuklearno oružje”. Teheran inzistira da ne želi bombu te da, kao potpisnik Ugovora o neširenju, ima pravo na obogaćivanje uranija u civilne svrhe. U svom desetotočkastom prijedlogu traži međunarodno priznanje tog prava, dok američki petnaestotočkastni plan, prema navodima, zahtijeva potpuni prekid obogaćivanja na iranskom tlu.
Dodatnu napetost stvara iranska mreža regionalnih saveznika – od Hezbollaha i jemenskih Huta do Hamasa i milicija u Iraku. Izrael tu „osovinu” vidi kao egzistencijalnu prijetnju koju treba ukloniti, dok dio iranske javnosti, iscrpljen gospodarskom krizom, želi manje trošenja na vanjske avanture. Ipak, nema naznaka da je Teheran spreman odustati od svojih partnera.
Na kraju, Iran traži ukidanje svih američkih i međunarodnih sankcija te oslobađanje oko 120 milijardi dolara zamrznute imovine prije početka pregovora. Američka administracija zasad ne pokazuje spremnost na tako velik ustupak, što ovu točku čini možda najtvrđim orahom u Islamabadu.
