Sarajevski atentat: pet tjedana koji su Europu odveli u rat

Jutro u kojem su zakazali i atentatori i osiguranje

Franz Ferdinand i Sofija stigli su u Sarajevo na Vidovdan, nakon vojnih manevara u Bosni i Hercegovini. Ruta povorke bila je unaprijed objavljena, a zaštita je bila skromna. Uz Appelovu obalu rasporedila se skupina mladih zavjerenika povezanih s Mladom Bosnom. Nedeljko Čabrinović bacio je bombu na automobil, ali se eksploziv odbio i eksplodirao pod vozilom iza prijestolonasljednikova. Povorka je ipak nastavila prema Vijećnici.

Nakon prijema odlučeno je posjetiti ranjene u bolnici. Promjena rute nije jasno prenesena vozaču Leopoldu Lojki. Automobil je kod Latinske ćuprije skrenuo u Ulicu Franza Josipa, zaustavio se i krenuo unatrag. Gavrilo Princip našao se na nekoliko koraka od otvorenog vozila i ispalio dva hica.

Princip nije djelovao sam, ali lanac odgovornosti nije jednostavan

Princip je bio dio skupine u kojoj su bili Nedeljko Čabrinović, Trifko Grabež, Muhamed Mehmedbašić, Vaso Čubrilović, Cvjetko Popović i organizator Danilo Ilić. Oružje i pomoć pri prelasku granice stigli su preko mreže povezane s pojedincima iz organizacije Ujedinjenje ili smrt, poznate kao Crna ruka.

To ne znači da je dokazana operativna naredba srpske vlade. Upravo je razlika između pomoći pojedinaca iz vojno-obavještajnih krugova i službene odluke vlade jedna od ključnih spornih točaka. Povijesno objašnjenje mora istodobno pokazati stvarnu prekograničnu mrežu i granice dokumentiranih dokaza.

Atentat je otvorio krizu, odluke vlada pretvorile su je u rat

U Beču je atentat shvaćen kao prilika za obračun sa Srbijom. Njemačka je početkom srpnja dala Austro-Ugarskoj snažnu potporu, kasnije poznatu kao bjanko ček. Ultimatum Srbiji predan je 23. srpnja uz rok od 48 sati. Srbija je prihvatila velik dio zahtjeva, ali nije prihvatila sve oblike austro-ugarskog sudjelovanja u unutarnjoj istrazi.

Austro-Ugarska je 28. srpnja objavila rat Srbiji. Ruska mobilizacija, njemačke objave rata Rusiji i Francuskoj, napad preko neutralne Belgije i britanski ulazak proširili su balkanski sukob. Atentat je bio neposredni povod, no eskalacija je bila rezultat niza svjesnih političkih, diplomatskih i vojnih odluka.

Mjesto zločina postalo je mjesto suprotstavljenih sjećanja

Isti događaj tijekom 20. stoljeća opisivan je kao teroristički čin, antikolonijalni otpor, nacionalistički atentat i iskra svjetskog rata. Ploče, nazivi mosta i muzejske interpretacije mijenjali su se s državama i ideologijama. Zato povijest Sarajevskog atentata nije samo rekonstrukcija dvaju hitaca nego i priča o tome kako društva biraju svoje heroje, žrtve i upozorenja.