Zagreb često govori o Savi kao o velikoj neiskorištenoj prilici. Green River Festival ovaj tjedan daje jednostavan odgovor na pitanje što uz rijeku zapravo nedostaje: ljudi, svjetlo, film, glazba, dobra hrana i razlog da se ostane malo dulje.
Program od 14. rujna spaja otvoreno kino, glazbene večeri, kvizove, umjetničke sadržaje i gastronomiju. Kino na Savi prikazuje i tri hrvatska kratka filma: Bubu Josipa Šimića, Kasnu zimu Jasne Safić te još jedan naslov u programu večeri. Kasna zima prati potragu za ocem oboljelim od demencije, dok Buba malu priču o nesreći pretvara u pitanje pravde i odgovornosti.
Zabava koja gradu vraća mjeru
Posebnost Green Rivera nije samo popis događaja. Vrijednost je u atmosferi u kojoj kulturni program ne traži svečanu odjeću, skupu ulaznicu ni poznavanje zatvorenih krugova. Kratki film može se pogledati uz rijeku, razgovor nastaviti uz hranu, a večer produžiti glazbom.
U programu je i slavonski fiš, podsjetnik da suvremeni gradski festival ne mora birati između urbane kreativnosti i domaće tradicije. Kada se te dvije stvari spoje bez foliranja, dobiva se događaj na kojem se mogu susresti različite generacije, a da se nitko ne osjeća kao uljez.
Zašto ovakvi događaji ostaju važni
Zabava se posljednjih godina često svodi na sadržaj koji konzumiramo sami, u vlastitoj sobi i na vlastitom ekranu. Green River nudi suprotnu ideju: grad je bolji kada ljudi dijele prostor, gledaju isti film, slušaju istu pjesmu i spontano razgovaraju s nekim koga nisu došli upoznati.
Takvi programi ne rješavaju velike gradske probleme, ali mijenjaju odnos prema prostoru. Sava prestaje biti samo linija koju prelazimo mostom i ponovno postaje mjesto susreta. Upravo je to možda najvrjedniji rezultat festivala: podsjetnik da kvalitetan gradski život počinje ondje gdje ljudi imaju razlog izaći iz kuće.
