Eksplozija ulaganja u umjetnu inteligenciju potaknula je gradnju niza velikih podatkovnih centara diljem Sjedinjenih Država. Projekti vrijedni stotine milijardi dolara najavljuju se od Memphisa do Cheyennea i Fort Waynea, a nose logotipe tvrtki poput Googlea, Meta i Microsofta. Iako takve najave političarima donose atraktivne naslove o „milijardama ulaganja”, koristi za lokalne zajednice često su mnogo skromnije nego što se prikazuje.
Malo stalnih radnih mjesta, mnogo poticaja
Za razliku od klasičnih proizvodnih pogona, i najveći, tzv. „hyperscale” podatkovni centri zapošljavaju najviše oko 200 ljudi. Većina radnih mjesta koja se navode u priopćenjima odnosi se na privremene građevinske poslove, a specijalizirani radnici često dolaze iz drugih saveznih država.
Istodobno, mnoge savezne države nude široke porezne olakšice. Oprema u podatkovnim centrima nerijetko je izuzeta od poreza na imovinu, a na kupnju opreme i građevinskog materijala ne plaća se porez na promet. Uz to se odobravaju i porezne olakšice za nova radna mjesta te umanjenja poreza na nekretnine. Rezultat je da lokalne samouprave, unatoč impresivnoj vrijednosti investicija, dobivaju ograničen porezni priljev.
Ogromna potrošnja struje i lokalni otpor
Podatkovni centri troše goleme količine električne energije. U uvjetima napetosti u energetskim mrežama to znači da struja koja bi mogla služiti proizvodnji ili drugim djelatnostima s više radnih mjesta odlazi na pogon poslužitelja. Troškovi nadogradnje mreže često se raspoređuju na sve potrošače, pa ih na računima plaćaju kućanstva i mali poduzetnici.
Zbog gubitka otvorenog prostora, buke, vizualnog utjecaja i mogućih okolišnih posljedica raste nezadovoljstvo mještana. U Hancock Countyju u saveznoj državi Indiani jedan veliki projekt odustao je zbog otpora zajednice, dok je Loudoun County u saveznoj državi Virginiji pooštrio pravila za takve objekte.
Dodatnu napetost stvara nastojanje državnih vlasti da ograniče ovlasti lokalnih zajednica. Primjer je Zapadna Virginija, gdje je donesen zakon kojim se lokalnim dužnosnicima znatno sužava mogućnost kontrole lokacija za podatkovne centre. Kritičari to doživljavaju kao nametanje projekata odozgo, dok zagovornici tvrde da je riječ o nužnom koraku za privlačenje investicija i sudjelovanje u globalnoj AI utrci.
Stručnjaci upozoravaju da podatkovni centri mogu imati mjesto u raznolikom lokalnom gospodarstvu, slično skladištima ili logističkim centrima, ali ne mogu zamijeniti ulaganja u pogone poput tvornica električnih vozila ili tvornica čipova, koje donose i više radnih mjesta i veći porezni učinak.
