Hormuški tjesnac danas je jedno od najosjetljivijih pomorskih područja na svijetu, a pitanje zašto se ne pokušava silom trajno osigurati plovni put uspoređuje se s povijesnom lekcijom iz Prvog svjetskog rata. Vojni savjetnici su, prema navodima, upozoravali predsjednika Donalda Trumpa uoči napada na Iran da je gotovo nemoguće očistiti minsko polje dok je obala pod kontrolom neprijatelja, a da se pritom ne prihvate veliki gubici.
Razlika između zračnog bombardiranja tehnološki slabijeg protivnika i stvarne borbe na moru posebno dolazi do izražaja u asimetričnom ratovanju, za koje se slabija strana godinama može pripremati minama i obalnim utvrdama.
Povijesni presedan: bitka za Dardanele
U ožujku 1915. godine ključni morski put kroz Dardanele, koji povezuje Sredozemno i Crno more i vodi prema Istanbulu, bio je zatvoren zbog djelovanja Turske, koja je kontrolirala obalu. Obala je bila snažno utvrđena, a postojala je velika vjerojatnost minskih polja. Britanija i Francuska odlučile su silom otvoriti tjesnac te su okupile flotu od 14 velikih ratnih brodova uz pratnju minolovaca.
Plan je bio da veliki brodovi iz relativno sigurnih voda bombardiraju obalnu obranu, nakon čega bi minolovci čistili prolaz. Zatim bi se flota pomicala naprijed, korak po korak, kroz prethodno očišćene vode, sve dok se kanal ne bi u potpunosti otvorio.
Operacija je počela 18. ožujka 1915. Prvu liniju činila su četiri britanska broda, drugu četiri francuska, a treću šest britanskih brodova u potpori. Bombardiranje je započelo u 11 sati, a do 13.45 obrana je bila znatno oslabljena pa su minolovci poslani naprijed.
Katastrofa u nekoliko sati
Već oko 14 sati francuski bojni brod Bouvet naletio je na minu i potonuo u nekoliko minuta; od 718 članova posade preživjelo je samo 75. Ubrzo je i britanski brod Irresistible udario u minu, nastavio borbu, a zatim naletio na drugu minu i bio potpuno onesposobljen. Posada je evakuirana.
Oko 16 sati britanski brod Inflexible također je naletio na minu. Iako je uspio napustiti borbenu zonu, pretrpio je velika oštećenja i morao je biti nasukan kako ne bi potonuo. Nakon što je postalo jasno da ni navodno „sigurne” vode nisu očišćene, admiral je u 17.50 naredio povlačenje. Nedugo zatim brod Ocean također je naletio na minu i kasnije potonuo.
Od 14 velikih ratnih brodova koji su pokušali probiti tjesnac, tri su potonula, a jedan je teško oštećen u samo četiri sata. Time je završio pokušaj osvajanja Dardanela isključivo pomorskim putem; takva operacija više nije ponovljena, a kasnije kopnene operacije također su završile neuspjehom. Relativno slabija Turska uspjela je zaustaviti udružene snage dviju tada najjačih mornarica na svijetu zahvaljujući minama i asimetričnoj taktici.
Usporedba s današnjim Hormuškim tjesnacem pokazuje zašto se velike sile, uključujući Sjedinjene Države, vrlo oprezno odnose prema ideji nasilnog čišćenja tjesnaca pod minama dok obalu drži protivnička strana. Povijesno iskustvo iz 1915. upućuje na to da bi takav pothvat i danas nosio goleme rizike i moguće gubitke, čak i za tehnološki nadmoćne mornarice.
