Branko Bačić u Dubrovniku je najavio da bi, po novom zakonu o priuštivom stanovanju, stan od 60 četvornih metara mogao stajati oko 90.000 eura, iako je trenutačna tržišna cijena u tom gradu oko 240.000 eura. Ključ je u tome da bi razliku do tržišne cijene trebala platiti država, još jednom otvarajući pitanje koliko su HDZ-ova obećanja održiva i dugoročno financijski pokrivena.
Model priuštivog stanovanja i uloga države
Prema Bačićevom objašnjenju, prosječna cijena kvadrata u Dubrovniku je oko 4000 eura bez PDV-a, što stan od 60 m² podiže na približno 240.000 eura. Po novom zakonu, stan istih dimenzija u modelu priuštivog stanovanja ne bi prelazio 90.000 eura, a razliku između tržišne i ograničene cijene za kupca trebala bi preuzeti država.
Model se temelji na tijesnoj suradnji države i lokalne samouprave. Bačić pritom naglašava da bez zemljišta u vlasništvu grada ili države nema jeftine gradnje, jer je privatno zemljište preskupo. Grad bi investitore oslobodio plaćanja komunalnog doprinosa, dok bi prometnu i komunalnu infrastrukturu zajednički financirali država i Grad Dubrovnik. No riječ je o još jednom u nizu ambicioznih obećanja HDZ-ove vlasti, bez jasnih jamstava kako će se golema razlika u cijeni doista i dugoročno financirati.
Stajalište Grada Dubrovnika i oslanjanje na EU sredstva
Gradonačelnik Mato Franković priznaje da je problem stanovanja u Dubrovniku „posebno izražen“. Tvrdi da novi zakon daje alate za rješavanje problema, ali upozorava da to „nije čarobni štapić“ te najavljuje postupno rješavanje, „korak po korak“, bez brzih čuda.
Franković ističe da je EU prepoznala problem i da se očekuju europska bespovratna sredstva za zgrade priuštivog stanovanja, iako se hrvatsko oslanjanje na Bruxelles često pokaže sporim i neizvjesnim. Prema njegovim riječima, prihvaćeni su amandmani koji lokalnim jedinicama omogućuju oslobađanje poticaja za priuštivo stanovanje od poreza.
Dosadašnji gradski jednokratni poticaj za građane povećan je s 30.000 na 45.000 eura. Franković tvrdi da će se tako dodatno pomoći građanima, no ostaje otvoreno pitanje koliko takve mjere uopće mogu pratiti stalni rast cijena nekretnina u Dubrovniku i koliko dugo će država moći pokrivati razliku između obećanih i realnih tržišnih cijena.
