Pregovori između Izraela i Libanona održani danas, prema ocjeni stručnjaka za Bliski istok Aarona Davida Millera, uglavnom su simbolični i „performativni”. Sudionici sastanaka, tvrdi on, nemaju stvarnu ovlast za pregovaranje niti mogućnost provedbe onoga što bi vlade dviju država možda željele postići.
Bez stvarnih ovlasti i provedbenog kapaciteta
Miller, viši suradnik u organizaciji Carnegie Endowment for Peace, u razgovoru za televiziju FRANCE 24 naglašava da „nitko od sudionika današnjih sastanaka nema autoritet za pregovore”. Čak i kada bi se postigao okvirni dogovor, njegova bi provedba, prema njegovim riječima, bila „jednostavno nemoguća”.
Prema Milleru, ono što bi vlade Izraela i Libanona željele učiniti na terenu sudara se sa stvarnošću odnosa snaga i ograničenja. S jedne strane, izraelsko vodstvo nema mogućnost u potpunosti uništiti Hezbollah. S druge strane, središnja vlada u Bejrutu nije spremna ili nije u stanju preuzeti taj izazov i nametnuti svoju kontrolu nad tom moćnom šijitskom organizacijom.
Hezbollah između dvije nemoći
Millerova procjena ukazuje na duboku strukturalnu neravnotežu: Izrael ne može vojno eliminirati Hezbollah, dok je libanonska država politički prisutna, ali operativno slaba. U takvim okolnostima pregovori postaju više pozornica za poruke domaćoj i međunarodnoj javnosti nego mehanizam za stvarno rješavanje sukoba.
Takva „performativna” diplomacija, kako je opisuje Miller, ostavlja otvorenim pitanje dugoročnog sigurnosnog aranžmana na granici između Izraela i Libanona, ali i sudbine civilnog stanovništva koje ostaje zarobljeno između vojnih kalkulacija i ograničenih političkih mogućnosti svojih vlada.
