U samo dvije godine Kanada je od omiljene destinacije za indijske studente postala rizičan izbor. Udio Indijaca među novim međunarodnim studentima pao je s 51,6% u 2023. na svega 8,1% u rujnu 2025., a konzultanti u Delhiju bilježe pad prijava za Kanadu i do 80%.
Obitelji koje su donedavno gotovo automatski birale Kanadu sada se okreću Italiji, Njemačkoj i Australiji. Vlasnik konzultantske agencije Shobhit Anand kaže da „ljudi više ne žele aplicirati za Kanadu” te upozorava na vrlo visoku stopu odbijanja viza.
Od sigurnog puta do stalnog boravka do neizvjesnog rizika
Godinama je model bio jasan: upis dvogodišnjeg ili trogodišnjeg stručnog programa, posao nakon diplome i zatim prijava za stalni boravak u roku od oko pet godina. Taj je put posebno privlačio srednju klasu u Indiji, jer je i prosječnim studentima nudio realnu šansu za preseljenje.
No kombinacija novih politika i ekonomskih pritisaka sve je promijenila. Početkom 2024. Kanada uvodi dvogodišnje ograničenje broja međunarodnih studenata na preddiplomskim i stručnim programima – na oko 350.000 dozvola godišnje. Istodobno snažno rastu troškovi života i najamnine u velikim gradovima, a financijski uvjeti se pooštravaju.
Ključni udarac bio je i skok iznosa Guaranteed Investment Certificate (GIC) s 10.000 na više od 20.000 kanadskih dolara u 2024. godini. Za mnoge obitelji to je granica koju teško mogu prijeći, osobito uz rizik da viza ipak bude odbijena. Stopa odbijanja studijskih dozvola porasla je s 38% u 2023. na 52% u 2024., što dodatno odvraća kandidate.
Pojačana kontrola i razočaranje na tržištu rada
Dodatnu nesigurnost donijelo je ukidanje ubrzanog viznog sustava Student Direct Stream (SDS), koji je bio posebno popularan među indijskim studentima. Iako je stopa odobrenja za Indijce u SDS-u skočila na 98% u 2024., vlasti su upozoravale na lažne prijave, nepohađanje nastave i rast zahtjeva za azil, pa je sustav ukinut, a provjere su pooštrene.
Istodobno, mnogi privatni koledži, koji su se brzo širili tijekom „booma” međunarodnih studenata, nude ograničenu akademsku vrijednost i funkcioniraju ponajprije kao komercijalni projekti. Poslova nema dovoljno za sve diplomante, pa brojni studenti ne uspijevaju vratiti visoke troškove školovanja.
McGill University u Montrealu bilježi tek blagi pad međunarodnih upisa. Predsjednik sveučilišta Deep Saini objašnjava da se indijski studenti dijele na one koji traže vrhunsko obrazovanje i one koji studij vide prvenstveno kao put prema migraciji. Upravo je ta druga skupina, upisana na manje i jeftinije koledže, najteže pogođena novim ograničenjima.
Primjer bivšeg studenta iz Delhija koji se, nakon neuspješne potrage za stabilnim poslom u Kanadi, vratio u Indiju, sve je češći. Pitanje za mnoge više nije kako otići u Kanadu, nego isplati li se uopće pokušati.
