Dok se napetosti između Irana i Sjedinjenih Američkih Država ponovno pojačavaju, obje strane vode intenzivne, ali strogo zatvorene pregovore. Iz Teherana stižu tek naznake okvira razgovora, bez detalja o tehničkim rješenjima ili točnom sadržaju prijepornih točaka.
Pritom su se pregovori, koji su nekada bili usredotočeni gotovo isključivo na nuklearni program i zalihe visoko obogaćenog urana, sada pretvorili u širu, znatno osjetljiviju političko-sigurnosnu platformu.
Hormuški tjesnac kao nova poluga pritiska
Prvi put u takvom formatu pregovora otvoreno se spominje Hormuški tjesnac, ključna svjetska pomorska ruta za izvoz nafte i plina. Iran je najavio uvođenje novog režima plovidbe te poručio da će provoditi „selektivan pristup“, što znači da bi pristup mogao biti ograničen njegovim protivnicima.
Taj potez već ima opipljiv učinak na globalno energetsko tržište, jer svaka prijetnja protoku tankera kroz taj uski prolaz odmah podiže cijene i nervozu među velikim uvoznicima energenata.
Zahtjev za regionalnim primirjem i blokade u pregovorima
Drugi ključni izvor napetosti jest zahtjev Irana za sveobuhvatnim primirjem na svim bojištima u regiji. Taj zahtjev ne nailazi na odobravanje u Washingtonu, ali ni u Izraelu, koji ga vide kao ograničavanje vlastitog manevarskog prostora.
U pozadini su i druge, ništa manje osjetljive teme: sigurnosna jamstva za Iran, pitanje ukidanja sankcija te sudbina zamrznute iranske imovine. Neslužbene informacije govore o deset iranskih i petnaest američkih točaka, što pokazuje da je jaz dubok i da spornih pitanja ima znatno više od javno spomenutih.
