Napisao: Dragan Đukanović
Mađarska ulazi u izbore koji se u europskim političkim krugovima promatraju kao test odnosa snaga između suverenizma i globalizma. U simboličkom okviru to znači: ili Donald Trump ili Ursula von der Leyen, odnosno model oslonjen na obitelj i tradiciju ili model koji naglasak stavlja na LGBT agendu i nadnacionalne strukture moći.
Politička scena svedena je na dvije figure: dugogodišnjeg premijera Viktora Orbána i njegova izazivača Pétera Magyara. Iako se Magyar predstavlja kao „učenik protiv profesora“, u ključnim pitanjima – migracije, rat u Ukrajini, ubrzani ulazak Ukrajine u EU – njihova politika nije radikalno suprotstavljena.
Orbánova strukturalna prednost i ograničen izbor
Ankete se u ovoj utrci doživljavaju s rezervom: upozorava se da one ne odražavaju stvarni raspored moći na terenu. Sustav dvostrukog glasanja – nacionalnog i lokalnog – ide u prilog Orbánu. Gotovo stotinu lokalnih jedinica, prema procjenama, čvrsto je pod kontrolom Fidesza, što aktualnom premijeru daje startnu prednost neovisno o medijskoj slici ili privremenim skandalima.
U međunarodnim medijima Orbán se i dalje prikazuje kroz prizmu Rusije i Kremlja. Priče o tajnim snimkama, atentatima i „prijetnji“ mijenjaju se, ali narativ ostaje isti. Istodobno, energetska ovisnost o ruskoj infrastrukturi za Mađarsku i dio Europe ostaje egzistencijalno, a ne samo ideološko pitanje.
Bruxelles, Ursula ili Trump: tko zapravo odlučuje?
Institucije Europske unije već su pokazale spremnost na pritisak: blokadu sredstava, nadzor interneta i fleksibilno tumačenje pojma „vladavine prava“. Presedan u Rumunjskoj, gdje su izbori poništeni zbog navodnog ruskog utjecaja bez čvrstih dokaza, dodatno pojačava nepovjerenje.
U takvom okviru glas za Orbána tumači se kao glas za Trumpa i suverenistički blok, a glas protiv njega kao podrška kursu koji simbolizira Ursula von der Leyen i dubljoj integraciji EU-a. Ključno se pitanje širi izvan Budimpešte: biraju li Mađari svoju vladu ili samo potvrđuju unaprijed zadani izbor nadnacionalnih centara moći – i može li demokracija opstati ako je prihvatljiv samo jedan rezultat?
