Ministarstvo financija objavilo je da će se potpis predsjednika Donalda Trumpa nalaziti na budućim američkim novčanicama, kao dio obilježavanja 250. obljetnice Sjedinjenih Američkih Država. Taj se potez uklapa u dugogodišnji obrazac u kojem Trump svoje ime stavlja na zgrade, proizvode i sada – na državne inicijative i simbole.
Taj trend, upozoravaju stručnjaci, izlazi iz sfere poslovnog brendiranja i ulazi u područje koje može biti u suprotnosti s demokratskim načelima, osobito kada je riječ o živućem čelniku države.
Od Trump Towera do državnih institucija
Trumpova sklonost brendiranju potječe još iz obiteljskog biznisa. Njegov otac, njujorški developer Fred Trump, još je 1964. dao ime Trump Village velikom stambenom projektu u Queensu i Brooklynu. Prema bivšoj izvršnoj potpredsjednici Trump Organizationa Barbari Res, predsjednik je odrastao u uvjerenju da je njegova obitelj „bolja i važnija od drugih“.
Kao poduzetnik, Trump je svoje ime stavljao na hotele, golf-terene, pa čak i na superjahtu „Trump Princess“ i zrakoplovnu liniju Trump Shuttle. U Manhattanu je posebno odjeknula izgradnja Trump Towera na Petoj aveniji, dovršena 1983., a do 2015. više od 15 zgrada u New Yorku nosilo je njegovo ime.
Kao predsjednik, isti je obrazac prenio na državu: njegovo je ime povezano s programima poput TrumpRX, Trump Gold Card, Trump Coin i Trump Accounts, a pojedine savezne zgrade, uključujući Ministarstvo rada i Ministarstvo pravosuđa, isticale su velike transparente s njegovim likom.
Usporedbe s kultom ličnosti i autokracijom
Stručnjaci upozoravaju da ovakvo isticanje imena i lika živućeg čelnika podsjeća na autoritarne režime. U Sjevernoj Koreji portreti Kim Il Sunga i Kim Jong Ila obvezni su u javnim prostorima, dok su slike Josifa Staljina u nekadašnjem Sovjetskom Savezu bile sveprisutne na zgradama, ulicama i u paradama.
Povjesničar Jeffrey Engel ističe da se kroz povijest pojavljivanje živih vođa na valuti ili zastavi gotovo uvijek povezuje s autokracijom, jer šalje poruku da je „vođa država“. U američkom ustavnom poretku, naglašava on, država su ljudi, a ne predsjednik. Zbog toga su se imena predsjednika tradicionalno davala zgradama i institucijama tek nakon njihove smrti – i iz osjećaja pristojnosti i radi zaštite republikanskih načela.
