Četrdesetogodišnja žena, majka šestero djece, ubijena je 8. rujna u Slatini samo dvadesetak minuta nakon što su policajci otišli s njezine adrese. Policiju je te večeri sama pozvala zbog supruga kojeg je već ranije prijavljivala zbog prijetnji smrću i obiteljskog nasilja. Ophodnja je stigla desetak minuta nakon poziva, utvrdila da je ponovno došlo do nasilja, ali muškarca nije zatekla u kući. Ženi je ponuđen odlazak u sigurnu kuću, što je odbila, nakon čega su joj policajci rekli da ih odmah nazove ako se suprug vrati i da ga ne pušta u kuću.
Nakon obilaska okolice policajci su oko 21:50 napustili adresu i vratili se u obližnju policijsku postaju kako bi intervenciju evidentirali u informacijskom sustavu. Planirali su se potom vratiti i nastaviti potragu za muškarcem. U 22:10 stigla je nova dojava. Žena je bila ubijena, a policajci su po povratku na mjesto događaja ondje zatekli i osumnjičenog supruga.
Nakon ubojstva MUP je proveo izvanredni nadzor i utvrdio da policija u satima koji su prethodili zločinu nije poduzela sve što je trebala. Utvrđeni su propusti u organizaciji potrage za osumnjičenikom, angažiranju dodatnih policijskih snaga te komunikaciji između Policijske postaje Slatina i operativno-komunikacijskog centra. Zbog toga će protiv ukupno pet policijskih službenika, među kojima su i rukovoditelji, biti pokrenuti disciplinski postupci, a do njihova završetka bit će udaljeni s redovnih poslova.
Slučaj je posebno težak zato što policija nije postupala u situaciji u kojoj nije imala nikakva prethodna saznanja o obitelji. Žena je supruga još 21. srpnja prijavila zbog prijetnji smrću, obiteljskog nasilja i povrede prava djeteta. Policija ga je tada uhitila, a sud mu je odredio udaljenje iz zajedničkog doma i zabranu približavanja žrtvi. Prema objavljenim informacijama, i nakon što su neke druge mjere kasnije ukinute na zahtjev same žene, prekršajna zabrana približavanja ostala je na snazi.
Policija je, dakle, te večeri znala da iza muškarca postoji povijest nasilja i prijetnji smrću. Znala je i da je ponovno došlo do incidenta, a nije znala gdje se on nalazi. Upravo je ta kombinacija okolnosti trebala predstavljati znak da opasnost nije prestala samim time što nasilnik u trenutku dolaska ophodnje nije bio u kući.
Posebno je važno i pitanje ženina odbijanja odlaska u sigurnu kuću. Glavni ravnatelj policije Nikola Milina naglasio je da takva odluka žrtve nije smjela dovesti do smanjivanja opreza i zaštite. Odbijanje sigurnog smještaja ne znači da opasnost više ne postoji, osobito kada policija već ima podatke o prethodnim prijetnjama i nasilju te kada nasilnik nije pronađen.
Upravo je zaštita žrtve jedna od osnovnih svrha policijskog postupanja u slučajevima obiteljskog nasilja. Policija mora spriječiti nastavak nasilja, procijeniti rizik i poduzeti mjere kojima će se žrtva zaštititi dok opasnost traje. U ovom slučaju opasnost očito nije bila uklonjena. Muškarac nije bio pronađen, nije bio pod nadzorom policije, a njegova supruga ostala je kod kuće bez neposredne policijske zaštite.
Zato je posebno problematična odluka da se aktivno postupanje prekine kako bi se intervencija evidentirala u računalu. Sama administrativna obveza nije sporna, ali u situaciji visokog rizika moralo se osigurati da potraga i zaštita ne prestanu. Ako je jedna ophodnja morala otići u postaju, dodatne snage mogle su biti uključene u potragu ili zaštitu adrese. Upravo je neangažiranje dodatnih policijskih snaga jedan od propusta koje je naknadno utvrdio izvanredni nadzor.
MUP je utvrdio i probleme u komunikaciji između policijske postaje i operativno-komunikacijskog centra, što pokazuje da se odgovornost ne svodi samo na policajce koji su bili na terenu. U ovakvim situacijama postoji zapovjedni lanac u kojem netko mora procijeniti razinu opasnosti, koordinirati policijske snage i odlučiti treba li potragu proširiti. Činjenica da su disciplinskim postupcima obuhvaćeni i rukovoditelji pokazuje da je policijski nadzor utvrdio širi organizacijski problem.
Može li se danas sa sigurnošću tvrditi da bi žena ostala živa da je policija postupila pravilno? Ne može. Nitko ne može dokazati što bi se dogodilo da je ispred kuće ostala policijska ophodnja ili da je u potragu bilo uključeno više policajaca. Međutim, postoji velika razlika između tvrdnje da bi policija sigurno spriječila ubojstvo i činjenice da nije poduzela sve što je prema vlastitim pravilima i procijenjenom riziku trebala poduzeti. Ovo drugo sada je utvrdila sama policija.
Da je postupanje bilo organizirano kako treba, potraga za muškarcem bila bi intenzivnija, dodatne snage bile bi uključene, komunikacija među policijskim službama učinkovitija, a žrtva ne bi ostala bez zaštite u trenutku kada je počinitelj još uvijek bio na slobodi i njegova lokacija nepoznata.
Zbog toga ovaj slučaj nije samo priča o još jednom teškom ubojstvu žene od strane nasilnog partnera. To je i priča o tome što se događa kada sustav prepozna opasnost, ali je ne prati do kraja. Policija je znala za ranije prijetnje, znala je za nasilje, znala je da muškarac nije pronađen i znala je da se može vratiti. Unatoč tome, zaštita nije bila kontinuirana.
Dvadesetak minuta nakon odlaska policije žena je bila mrtva.
