Napetosti između Sjedinjenih Država i Irana rastu kako se približava rok za primirje, a istodobno je u Perzijskom zaljevu zaplijenjen kontejnerski brod i cijena nafte ponovno raste. U takvoj bi situaciji deeskalacija donijela olakšanje biračima Donalda Trumpa, no iz dostupnih informacija nije jasno postoji li dosljedna izlazna strategija.
Američki predsjednik pokazao je sklonost naglim potezima: od prijetnji „civilizacijskim brisanjem“ do ideje o dijeljenju dobiti s Iranom kroz naplatu prolaza tankerima u Tjesnacu Hormuz. Istodobno, Iran ima prednost „domaćeg terena“ i svjestan je da Washington ne želi slati vojnike na teren.
Rat s Iranom bez jasnog plana
Autori teksta podsjećaju da je 28. veljače Trump započeo rat i naredio napad u kojem je ubijen vrhovni vođa Irana. Time je pokazao da ne odustaje uvijek od vojne opcije, ali ističe se i dojam da često nema razrađen plan za dan poslije. Spominju se novi navodi o impulzivnom odlučivanju unutar Bijele kuće i neujednačenim porukama prema javnosti i saveznicima.
Takav pristup otežava pregovore u trenutku kada je potrebno hladne glave tražiti izlaz iz rata i smanjiti rizik šireg sukoba na Bliskom istoku. Posebno je osjetljivo pitanje kako kombinirati pritisak na Iran s realnim ograničenjima američke volje za novim velikim vojnim angažmanom.
Izrael, južni Libanon i šira regionalna računica
Dodatnu napetost stvara činjenica da Trumpova administracija, prema tekstu, dopušta Izraelu da nastavi s „gaza-stil“ rušenjem gradova u južnom Libanonu. Takve je operacije teško uskladiti s ciljem normalizacije odnosa na sjevernoj izraelskoj granici i postizanja šireg dogovora s Iranom, koji je pokrovitelj Hezbollaha, druge strane u sukobu s Izraelom.
Bez jasne strategije, kombinacija vojnog pritiska, ekonomskih posljedica rasta cijene nafte i složenih odnosa s regionalnim akterima ostavlja dojam improvizacije. U takvom okruženju svaka pogrešna procjena može dodatno zakomplicirati već dovoljno opasan rat između Sjedinjenih Država i Irana.
