Rat u Donbasu sve se jasnije pretvara u sukob iscrpljivanja u kojem jednako stradavaju i vojnici Rusije i Ukrajine. Dok službena ruska propaganda govori o navodnom zamahu i uspjesima na bojištu, svakodnevne borbe pokazuju drukčiju stvarnost: ljudski gubici rastu, a strateška slika ostaje gotovo nepromijenjena.
U razgovoru koji vodi Jason Jay Smart s bivšim zapovjednikom eskadrile postrojbe SEAL Team Six, američkim specijalcem Chuckom Pfarrerom, razotkriva se ključni problem s kojim se suočava Moskva, ali i šira logika rata u Donbasu: jaz između slike koju vlasti projiciraju i brutalne realnosti rovova, u kojima se svakodnevno troše i ruski i ukrajinski životi.
Pokrovsk kao simbol rata iscrpljivanja
Dok Rusija tvrdi da je područje Luhanska „praktički zauzeto“, situacija oko grada Pokrovska pokazuje posve drukčiju sliku. Cijena svakog metra napredovanja stalno raste, a rezultati ostaju ograničeni. Ponavljani napadi, loše vodstvo na bojištu i izostanak prilagodbe novim okolnostima doveli su do toga da se ruska vojska ubrzano troši, bez odlučujućih strateških dobitaka.
No isti prostor, iste linije fronta i isti rovovi proždiru i ukrajinske snage. Obrana oko Pokrovska zahtijeva stalan priljev svježih postrojbi, streljiva i opreme. Dok ruska strana pokušava održati pritisak unatoč velikim gubicima, ukrajinska vojska plaća visoku cijenu u ljudstvu kako bi zadržala crtu i spriječila prodor. Donbas tako postaje mlin za meso u kojem se iscrpljuju i jedna i druga strana.
Umjesto jasne vojne logike, sve je vidljiviji obrazac u kojem se ljudi šalju naprijed čak i kada je operativni smisao takvih napada ili protunapada već odavno nestao. Sustav bez vjerodostojnog „plana B“ nastavlja gurati vojnike u prvu crtu, dok se temeljni ciljevi ne približavaju ostvarenju ni za Moskvu ni za Kijev. U takvom scenariju, svaki dan borbi oko Pokrovska znači nove kolone ranjenih i poginulih s obje strane.
Prema ocjeni Pfarrera, posebnog dopisnika lista Kyiv Post, upravo je Pokrovsk danas najočitiji primjer te zamke. Grad postaje simbol rata iscrpljivanja u kojem se broj žrtava povećava, dok se strateška slika jedva mijenja. Za obje vojske, ratni dobitak sve se češće mjeri u metrima, a cijena u stotinama ili tisućama ljudi.
Propaganda, elita i cijena rata za Rusiju i Ukrajinu
Suočena s ograničenjima na bojištu, Moskva se sve više oslanja na propagandu i pregovore kako bi pokušala nadoknaditi ono što nije uspjela postići manevrom i vatrenom moći. Politička i medijska slika često postaje važnija od stvarnog stanja na terenu, iako rat u isto vrijeme nastavlja gutati ruske vojnike u rovovima Donbasa.
Pfarrer upozorava da se dublji problem možda nalazi unutar samog ruskog sustava vlasti. Ako rat sve više služi interesima uskog kruga elita i klanova, a ne dugoročnim interesima ruske države, tada mnoge od najrazornijih odluka Kremlja postaju razumljivije. Nastavak sukoba, neovisno o cijeni, može izgledati racionalno onima koji od njega politički ili materijalno profitiraju, čak i dok ruske postrojbe ubrzano gube ljude u napadima na ukrajinske položaje.
No cijenu takvog rata ne plaća samo Rusija. Ukrajinska država, vojska i društvo trpe razorne posljedice dugotrajne obrane Donbasa. Svaki uspješan ruski napad ostavlja za sobom spaljeni teren i teške ukrajinske gubitke, dok svaka uspješna ukrajinska obrana znači još jedan dan iscrpljujućih borbi i daljnje trošenje skromnih resursa. U tom smislu, Donbas ne pripada ni jednoj od strana – on proždire i rusku i ukrajinsku vojsku.
Takva logika objašnjava zašto se šteta stalno povećava, iako su rizici sve očitiji. Rat u Donbasu, borbe oko Pokrovska i način na koji funkcionira ratni stroj Vladimira Putina postavljaju pitanje koliko dugo jedna država može trošiti ljude, novac i međunarodni ugled prije nego što postane nemoguće prikriti razmjere sloma. Ali istodobno otvaraju i pitanje koliko dugo Ukrajina može podnositi ovakav tempo gubitaka i razaranja uz ograničene resurse i stalnu ovisnost o pomoći saveznika.
Ovaj pogled na rat otkriva sukob koji se sve manje vodi za teritorij, a sve više za očuvanje slike moći i političkog prestiža. U međuvremenu, rovovi Donbasa nastavljaju gutati vojnike s obje strane crte bojišnice. Kako se cijena u ljudskim životima i resursima gomila, postaje neizbježno da će se stvarnost prije ili kasnije sudariti s propagandom, bez obzira na to koliko se Kremlj i političko vodstvo u Kijevu trude održati privid kontrole i nužnosti nastavka borbi.
