Napetosti između Sjedinjenih Američkih Država i Irana ponovno rastu uoči novog kruga pregovora, uz dodatni pritisak zbog blokade Hormuškog tjesnaca i poteza Donalda Trumpa. Vanjskopolitički analitičar Damir Katulić smatra da je Iran trenutačno u boljem položaju, dok američki pristup unosi nesigurnost u NATO i širi međunarodni poredak.
Prvi pregovori trajali su 21 sat, ali bez rezultata. Katulić ističe da su obje strane ostale pri početnim stajalištima te da su okolnosti sada nepovoljnije nego u prvom krugu pregovora.
Hormuški tjesnac kao ključna točka
Stanje na moru dodatno komplicira situaciju. Prema Katuliću, Iran ima operativnu prednost jer može blokirati tjesnac na različite načine, a dodatno su postavljene i nove pomorske mine koje znatno ograničavaju prolaz. Američki brodovi drže odstojanje zbog opasnosti od napada, što im otežava djelovanje.
Katulić naglašava da se ne radi samo o nafti i plinu, nego i o drugim resursima, poput helija potrebnog za proizvodnju čipova. Zaključuje da Iranu odgovara produljenje krize.
Trumpova prijetnja izbacivanjem Španjolske iz NATO-a po njegovu mišljenju nema pravnu osnovu, jer ne postoji članak kojim bi bilo predviđeno izbacivanje članice iz Saveza. Odluke se donose jednoglasno, a jedina je mogućnost da država sama istupi, iako SAD može vršiti politički i gospodarski pritisak.
Podršku Španjolskoj dale su Njemačka i Italija. Italija je, navodi, suspendirala letove američkih zrakoplova iz baze na Siciliji povezanih s operacijama prema Iranu, dok njemačku reakciju vidi u kontekstu Europske unije.
Rizik na Falklandima i Trumpov stil vođenja politike
Kao dodatni rizik Katulić navodi Falklandske otoke i mogućnost eskalacije između Argentine i Velike Britanije. Podsjeća da su stanovnici otoka dobili punopravno britansko državljanstvo, pa bi svaki vojni sukob ondje bio shvaćen kao napad na Veliku Britaniju. U međunarodnim odnosima, kaže, vrijedi pravilo da je u pravu onaj tko je jači.
Katulić upozorava na Trumpov stil vođenja politike i tvrdi da on ne cijeni dosad postignute dogovore i kompromise u međunarodnim odnosima te da je problem i njegova percepcija moći. Podsjeća na primjer prije napada na Iran, kada je načelnik Glavnog stožera američke vojske upozorio na mogućnost zatvaranja Hormuškog tjesnaca i savjetovao da se ne ide u vojnu akciju, no Trump je ipak odlučio po svom.
Zaključuje da se svijet promijenio, da su se mnoge države razvile i u nekim tehnološkim sektorima prestigle SAD, dok je utjecaj savjetnika na Trumpa zanemariv. Po njegovu mišljenju, američka politika danas ide u „slijepu ulicu“ jer se, unatoč upozorenjima, ne mijenja smjer.
Trumpovi potezi prema Iranu, uključujući prijetnje i korištenje ovlasti iz doba Hladnog rata, otvaraju i pitanje opravdanosti mogućeg napada na tu državu. Iako je Iran autoritaran režim s vlastitim interesima u regiji, vojni udar SAD-a na Iran teško bi se mogao opravdati kao rješenje te bi dodatno destabilizirao Bliski istok i globalno gospodarstvo.
