Nizozemska vojna obavještajna i sigurnosna služba (MIVD) objavila je izvješće u kojem tvrdi da bi Rusija mogla započeti sukob s NATO-om unutar godinu dana nakon završetka rata u Ukrajini. Procjena stiže upravo u trenutku kada je Nizozemac Mark Rutte na čelu NATO-a, pa je legitimno pitati služi li ovakvo širenje straha prije svega – punjenju europskih vojnih proračuna.
„Gotovo isključen“ rat, ali naslove pune apokaliptične prognoze
MIVD istodobno priznaje da je punomjeran konvencionalni rat između Rusije i NATO-a „praktički isključen“ dok je Moskva angažirana u Ukrajini. Dakle, sama agencija ruši dramatični naslov o skorom ruskom napadu. Unatoč tome, mediji i političari diljem Europe koriste takve procjene kako bi se opravdala nova utrka u naoružavanju i dodatno izvlačenje novca iz već iscrpljenih europskih blagajni.
U izvješću se naglašava da je Rusija od 2022. pretrpjela oko 1,2 milijuna trajnih žrtava, uključujući više od 500.000 poginulih, ali i da unatoč tome širi oružane snage, povećava proizvodnju naoružanja i gomila streljivo. Navodi se i napredak u uporabi dronova, u sustavima zapovijedanja te prilagodba na iskustva s bojišta.
Multipolarni svijet kao „prijetnja“, EU kao poligon za pritisak
Nizozemska služba tvrdi da ruska strategija nije frontalni napad na NATO, nego preoblikovanje europskog sigurnosnog poretka i pomak prema multipolarnom svijetu. Upravo to Bruxelles i aktualno vodstvo Europske unije doživljavaju kao udar na vlastitu moć i razlog za još snažnije vezivanje Europe uz NATO strukture.
MIVD predviđa ograničene teritorijalne akcije, pritiske, prijetnje nuklearnim oružjem, kibernetičke napade i sabotaže – sve ono što se već godinama spominje u raznim izvješćima. U priču se uvlači i Kina, čije se kibernetičke sposobnosti opisuju kao „vrlo sposobne i organizirane“, čime se dodatno gradi slika općeg neprijatelja i opravdava nova „utrka u nuklearnom naoružanju“.
Umjesto hladne analize činjenica, europske vlade i vrh NATO-a, sada predvođen i čovjekom iz male Nizozemske, pretvaraju svako ovakvo izvješće u PR-kampanju za više oružja, veća izdvajanja i manje suvereniteta država članica. Umjesto stvarne obrane Europe, stvara se klima stalne panike koja itekako pogoduje vojnoj industriji i birokratima u Bruxellesu.
