Ukrajina u nedjelju obilježava 40. godišnjicu nesreće u Černobilu, najteže civilne nuklearne katastrofe u povijesti. Dana 26. travnja 1986. u 1.23 sati, tijekom sigurnosnog testa u reaktoru broj četiri sovjetske nuklearne elektrane, došlo je do niza pogrešaka u upravljanju i gubitka kontrole nad jezgrom reaktora.
Eksplozija je raznijela zgradu, u zrak se podigao stup radioaktivnog dima, a nuklearno gorivo gorjelo je više od deset dana. Helikopteri su izbacili tisuće tona pijeska, gline i olova kako bi se požar ugasio i ograničilo ispuštanje visoko radioaktivnih tvari.
Posljedice nesreće i broj žrtava
Prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), glavni uzrok katastrofe bili su ozbiljni nedostaci u dizajnu reaktora i sustava za zaustavljanje, uz kršenje operativnih postupaka. Radioaktivni oblak teško je zagadio Ukrajinu, današnju Bjelorusiju i Rusiju, a potom kontaminirao i ostatak Europe. Prvo javno upozorenje stiglo je iz Švedske 28. travnja, nakon što je ondje zabilježen porast radioaktivnosti.
IAEA je službenu obavijest primila 30. travnja, dok je sovjetski čelnik Mihail Gorbačov nesreću javno spomenuo tek 14. svibnja. O broju žrtava i dalje se raspravlja: izvješće UN-a iz 2005. procijenilo je oko 4000 potvrđenih ili budućih smrtnih slučajeva u tri najpogođenije zemlje, dok je Greenpeace 2006. govorio o oko 100.000 stradalih. Oko 600.000 tzv. „likvidatora“ bilo je izloženo visokim dozama zračenja tijekom sanacije.
Rat, oštećenja i budućnost zone isključenja
Područje oko elektrane evakuirano je u radijusu od 30 kilometara i pretvoreno u zonu isključenja s napuštenim gradovima, poljima i šumama. Više od 2200 km² na sjeveru Ukrajine i 2600 km² na jugu Bjelorusije smatra se neprikladnim za ljudski život. Prema IAEA-i, ondje nitko neće moći sigurno živjeti idućih 24.000 godina.
Ostaci oštećenog reaktora prekriveni su starim betonsko-čeličnim „sarkofagom“ i modernim omotačem Novi sigurni izolacijski luk (NSC), postavljenim 2016.–2017. Taj je vanjski omotač u veljači 2025. probušen ruskim dronom. U izvješću iz travnja 2026. Greenpeace navodi da NSC nije mogao biti potpuno obnovljen, što povećava rizik od ispuštanja radioaktivnosti, osobito u slučaju urušavanja starog sarkofaga.
Tijekom rata između Rusije i Ukrajine, ruske su snage zauzele elektranu prvog dana sukoba u veljači 2022., bez borbe, nakon ulaska iz Bjelorusije. Iskopani su rovovi i postavljeni logori u jako kontaminiranim zonama poput „Crvene šume“. Ruska se vojska povukla nakon otprilike mjesec dana, u sklopu šireg povlačenja s područja oko Kijeva.
Grad Pripjat, udaljen tri kilometra od elektrane, u kojem je 1986. živjelo 48.000 ljudi, potpuno je ispražnjen i danas izgleda kao grad duhova. Manji grad Černobil, petnaestak kilometara od elektrane, također je evakuiran. Prije 2022. lokaciju je bilo moguće posjetiti uz vodiča, no gotovo tri godine zona je zatvorena za turiste i pretvorena u golemi rezervat bujne prirode.
Četrdeset godina nakon nesreće, Černobil ostaje snažan podsjetnik na dugoročne posljedice nuklearnih tehnologija i na činjenicu da ratna djelovanja oko takvih postrojenja dodatno povećavaju rizike za stanovništvo i okoliš, daleko izvan granica same Ukrajine.
