Ukrajina u nedjelju obilježava 40. godišnjicu nesreće u Černobilu, najteže civilne nuklearne katastrofe u povijesti, u trenutku kada rat ponovno povećava rizik od ispuštanja radioaktivnih tvari iz oštećene elektrane.
U noći 26. travnja 1986., u 1.23, tijekom sigurnosnog testa u reaktoru broj četiri sovjetske nuklearne elektrane na sjeveru Ukrajine došlo je do gubitka kontrole nad atomskom jezgrom. Eksplozija je razorila zgradu, u zrak je otišao stup radioaktivnog dima, a nuklearno gorivo gorjelo je više od deset dana. Helikopteri su izbacivali tisuće tona pijeska, gline i olova kako bi se požar ugasio i ograničilo ispuštanje visoko radioaktivnih tvari.
Posljedice katastrofe i spor oko broja žrtava
Prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), glavni uzrok nesreće bili su ozbiljni nedostaci u dizajnu reaktora i sustava za zaustavljanje, uz kršenja operativnih postupaka. Radioaktivni oblak teško je zagadio Ukrajinu, današnju Bjelarus i Rusiju, a potom i ostatak Europe. Prvo javno upozorenje došlo je 28. travnja iz Švedske, koja je registrirala porast radioaktivnosti.
IAEA je službenu obavijest primila 30. travnja, dok je sovjetski čelnik Mihail Gorbačov nesreću javno spomenuo tek 14. svibnja. Broj žrtava ostaje predmet rasprave: izvješće UN-a iz 2005. govori o oko 4000 potvrđenih ili budućih smrtnih slučajeva u trima najpogođenijim zemljama, dok je Greenpeace 2006. procijenio ukupno 100.000 stradalih. Oko 600.000 „likvidatora“ bilo je izloženo visokim dozama zračenja. Katastrofa je snažno utjecala na javnu percepciju nuklearne energije i potaknula antinuklearne pokrete u Europi.
Rat i novo oštećenje zaštitnog omotača
Ruske snage zauzele su elektranu prvog dana rata između Rusije i Ukrajine u veljači 2022., bez borbe, nakon ulaska iz Bjelarusa. Iskopani su rovovi i postavljeni logori u područjima poput visoko kontaminirane „Crvene šume“. Oko mjesec dana kasnije ruska vojska povukla se u sklopu šireg povlačenja nakon neuspjelog pokušaja zauzimanja Kijeva.
Ostaci reaktora prekriveni su starim betonsko-čeličnim „sarkofagom“ i modernim omotačem Novi sigurni izolacijski luk (NSC), postavljenim 2016.–2017. Taj je metalni omotač u veljači 2025. probušen ruskim dronom. Prema izvješću Greenpeacea iz travnja 2026., NSC nije bilo moguće u potpunosti obnoviti, što povećava rizik od ispuštanja radioaktivnosti, osobito u slučaju urušavanja starog sarkofaga.
Područje u radijusu od 30 kilometara oko elektrane proglašeno je zonom isključenja. Više od 2200 km² na sjeveru Ukrajine i 2600 km² na jugu Bjelarusa smatra se neprikladnim za život, a prema IAEA-i ondje se idućih 24.000 godina ne očekuje sigurno naseljavanje. Grad Pripjat, tri kilometra od elektrane, s nekadašnjih 48.000 stanovnika, danas je grad duhova, kao i manji Černobil. Prije 2022. bilo je moguće organizirano posjećivati zonu, no gotovo tri godine turizam je zabranjen, a područje je postalo svojevrsni rezervat bujne prirode.
Rat između Rusije i Ukrajine pokazuje koliko su nuklearne lokacije osjetljive na vojne sukobe. Oštećenje NSC-a dronom i nemogućnost potpune sanacije bude zabrinutost da se sigurnost takvih postrojenja podcjenjuje u planiranju ratnih operacija. U budućim međunarodnim dogovorima o sigurnosti nuklearnih objekata trebat će uvesti jasnije i strože mehanizme zaštite, neovisno o interesima zaraćenih strana.
