Interni e-mail Pentagona u kojem se spominje mogućnost preispitivanja stava SAD-a o Falklandskim otocima kao kazne za politiku Velike Britanije prema ratu s Iranom izazvao je napetosti između dviju država. Vlada premijera Keira Starmera odmah je poručila da suverenitet nad otočjem ostaje u britanskim rukama.
Glasnogovornik britanskog premijera rekao je da je stav Londona o Falklandima „dugogodišnji i nepromijenjen“ te naglasio da je „pravo otoka na samoodređenje najvažnije“. Dodao je da je Britanija taj stav „jasno i dosljedno izrazila uzastopnim američkim administracijama“.
Američke opcije pritiska i argentinski zahtjevi
Prema sadržaju e-maila, u Pentagonu se razmatralo kako kazniti saveznike u NATO-u za koje se smatra da nisu podržali američke operacije u ratu s Iranom. Među mogućnostima se spominje i ponovna procjena američke diplomatske podrške dugogodišnjim europskim „carskim posjedima“, uključujući Falklandske otoke u blizini Argentine.
Argentinski ministar vanjskih poslova Pablo Quirno iskoristio je priliku da ponovi spremnost Argentine na bilateralne pregovore za „mirno i konačno rješenje“. Trenutačni status otoka, koji se u Argentini često nazivaju Malvini, opisao je kao „kolonijalnu situaciju“ te zahvalio na međunarodnoj podršci argentinskim zahtjevima. „Po povijesti, po pravu i po uvjerenju: Malvini su Argentina“, poručio je na platformi X.
Povijesna pozadina i Starmerov odgovor na pritisak
Britanija i Argentina vodile su kratki rat 1982. godine nakon što je Argentina neuspješno pokušala preuzeti otoke. U sukobu je poginulo oko 650 argentinskih i 255 britanskih vojnika, a rat je završio argentinskom predajom.
Na pitanje smatra li da je riječ o pokušaju SAD-a da pritisne Keira Starmera kako bi se Britanija aktivnije uključila u rat s Iranom, glasnogovornik je odgovorio da je premijer već govorio o pritiscima te da oni „ne utječu“ na njegove odluke, naglašavajući da će „uvijek djelovati u nacionalnom interesu“.
Ovaj slučaj pokazuje koliko su odnosi unutar NATO-a opterećeni interesima velikih sila. Američka spremnost da status spornih teritorija koristi kao polugu pritiska otvara pitanje koliko je savez doista utemeljen na načelima, a koliko na trenutačnim geopolitičkim računima. Istodobno, britansko vodstvo pod Keirom Starmerom nastoji se prikazati kao čvrsto i neovisno, premda ostaje nejasno koliko će u praksi moći odolijevati američkim zahtjevima u ratovima na Bliskom istoku.
