Stranka Reform UK objavila je da bi, ako dođe na vlast, svaka škola u Engleskoj morala istaknuti portret kralja Charlesa III. i vijoriti zastavu Ujedinjenog Kraljevstva. Uz to, škole bi bile obvezne obilježavati Dan svetog Jurja, nacionalni dan Engleske.
Domoljubni kurikulum i naglasak na britansku povijest
Reform UK najavljuje i uvođenje tzv. domoljubnog kurikuluma. Najmanje 60 posto ocjenjivanog sadržaja iz povijesti odnosilo bi se na Britaniju, a učenici bi morali učiti o Magna Carti, Engleskom građanskom ratu i prosvjetiteljstvu. Stranka bi osigurala sredstva za jarbole kako bi se zastava mogla redovito isticati na školama.
Glasnogovornica za obrazovanje Suella Braverman optužila je dosadašnje konzervativne i laburističke vlade da su „iznevjerile generaciju mladih“ kurikulumom koji, po njezinu tumačenju, potkopava akademsku strogoću i nacionalni identitet u korist politike masovnih migracija. Time jasno suprotstavlja naglašavanje nacionalne povijesti i simbola sadašnjem liberalnom pristupu obrazovanju.
Reakcije laburista i rasprava o zastavi
Čelnik Reform UK-a Nigel Farage ranije je kritizirao tadašnjeg princa Charlesa zbog njegovih stavova o klimi, no sada ističe da o monarhu ne može govoriti negativno. Stranka poručuje da bi, ako bi ikada upravljala vladama u Škotskoj i Walesu, uvela slične politike i ondje.
Reform UK i ranije je forsirao isticanje nacionalnih simbola, uključujući prijedlog da se na javnim zgradama zabrane sve zastave osim zastave Ujedinjenog Kraljevstva, križa svetog Jurja i županijskih zastava. Glasnogovornik za unutarnje poslove Zia Yusuf tvrdi da se strah od isključivosti povezane sa zastavom javlja upravo zato što se ona nedovoljno slavi te poziva većinu da je ističe na „mjestima gdje pripada“.
Laburisti, predvođeni premijerom Keirom Starmerom, nastoje zastavu prikazati kao simbol jedinstva, ali uz distanciranje od onih koje optužuju za „plastično domoljublje“. Starmer je poručio da zastava treba značiti „jedinstvo nad mržnjom“, dok dio političke klase i dalje zazire od otvorenog isticanja nacionalnih simbola, bojeći se optužbi za isključivost. Rasprava o zastavi tako postaje još jedno bojište između suverenističkog naglašavanja identiteta i mlake, često neuvjerljive simbolike današnjeg britanskog establišmenta.
