Prvi dan govora svjetskih čelnika pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda obilježile su ne samo poruke s govornice nego i prazne stolice. Više delegacija odlučilo je demonstrativno napustiti dvoranu upravo u trenutku kada su govorili politički protivnici njihovih vlada.
Takav potez nije novost u diplomaciji, ali je na ovogodišnjem zasjedanju ponovno postao jedan od najvidljivijih oblika političkog protesta.
Iran napustio Trumpov govor kada je zaprijetio Teheranu
Veći dio iranske delegacije napustio je dvoranu kada je američki predsjednik Donald Trump počeo govoriti o ratu s Iranom i ponovno prijetiti Teheranu teškim posljedicama ako ne bude postignut sporazum.
Trump je u svom govoru branio američko vojno djelovanje protiv Irana i zaprijetio mogućnošću daljnje eskalacije. Iranska delegacija izlaskom je jasno pokazala da ne želi sjediti u dvorani tijekom takvog dijela njegova nastupa.
Kuba izašla nakon Trumpovih riječi da će režim pasti
Nedugo potom isto je napravila i kubanska delegacija. Trump je Kubu nazvao propalom državom i rekao da će komunistički režim pasti te da će sloboda doći na otok.
Reuters je zabilježio izlazak kubanskih predstavnika iz dvorane upravo tijekom tog dijela govora.
Izrael izašao tijekom Erdoganova govora
Slična scena dogodila se i tijekom govora turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Izraelska delegacija napustila je dvoranu dok je Erdogan govorio o Gazi i optuživao izraelske vlasti za teške zločine nad Palestincima.
Erdogan je u svom nastupu snažno kritizirao izraelsku politiku prema Gazi i pozvao države članice UN-a na snažniji politički pritisak na Izrael.
Izlasci izgledaju dramatično, ali rijetko mijenjaju politiku
Demonstrativni izlazak iz dvorane prije svega je diplomatski signal. Njime delegacija pokazuje da neku poruku smatra neprihvatljivom ili da govorniku ne želi dati politički legitimitet vlastitom prisutnošću.
Takvi potezi mogu proizvesti snažne televizijske slike i naslovnice, ali sami po sebi ne mijenjaju rezolucije, sankcije, odnose snaga ni rezultate pregovora.
Kritičari u tome vide politički teatar
Kritičari takve diplomacije često tvrde da su izlazak iz dvorane, uskraćivanje aplauza i slične geste više namijenjene domaćoj publici i društvenim mrežama nego stvarnom pregovaranju.
Iz te perspektive, scena u kojoj jedna delegacija ustaje čim protivnički čelnik počne govoriti može izgledati više kao demonstracija političke pripadnosti nego kao pokušaj rješavanja spora.
Takva kritika posebno dobiva na težini kada se ista praksa ponavlja godinama, a sporovi zbog kojih delegacije napuštaju dvoranu ostaju neriješeni.
Ali postoji i druga strana: u diplomaciji je simbolika dio politike
S druge strane, diplomatski prosvjed nije zamišljen kao zamjena za pregovore. Njegova je svrha poslati političku poruku, obilježiti granicu prihvatljivog i javno pokazati neslaganje.
Delegacije koje izlaze iz dvorane time ne tvrde nužno da je problem riješen. One pokušavaju pokazati vlastitim biračima, saveznicima i protivnicima da određene riječi ili politike smatraju toliko neprihvatljivima da ih ne žele pasivno slušati.
UN je istodobno i pregovaračka institucija i golema politička pozornica
Opća skupština ima neobičnu dvostruku funkciju. S jedne strane, UN je mjesto na kojem se vode stvarni diplomatski pregovori, održavaju bilateralni sastanci i usuglašavaju međunarodni dokumenti.
S druge strane, godišnji govori svjetskih čelnika pred Općom skupštinom vrlo su javni politički nastupi. Govornici dobro znaju da ih ne slušaju samo diplomati u dvorani, nego milijuni ljudi preko televizije i društvenih mreža.
Zato se upravo u toj dvorani često vide geste koje imaju veću simboličku nego praktičnu vrijednost: izlazak delegacije, odbijanje aplauza, podizanje transparenata, prazne stolice ili koordinirani prosvjedi.
Pravi posao često se odvija izvan dvorane
Paradoks je da se najveći dio stvarnog diplomatskog posla tijekom tjedna Opće skupštine ne odvija tijekom televizijskih govora nego na sastancima iza zatvorenih vrata, u bilateralnim razgovorima, hotelima i stalnim misijama država.
Dok se pred kamerama delegacije međusobno demonstrativno napuštaju, isti diplomatski aparati često nekoliko sati kasnije razgovaraju preko posrednika ili pregovaraju o sasvim konkretnim pitanjima.
Zato su izlasci važni kao poruka, ali ne i kao rezultat
Današnji izlazak Iranaca i Kubanaca tijekom Trumpova govora te izraelske delegacije tijekom Erdoganova nastupa jasno pokazuje dubinu političkih sukoba koji su preneseni i u samu dvoranu UN-a.
No takve geste treba razlikovati od stvarne diplomacije. One mogu biti politički upečatljive i korisne kao signal, ali konkretne rezultate i dalje određuju pregovori, glasanja, sporazumi, sankcije i odluke vlada.
