RAT U IRANU Uživo

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) dobio je obnovljeni certifikat prema međunarodnoj normi ISO/IEC 27001:2022 čime dokazuju standarde u području upravljanja informacijskom sigurnošću, a prijelaz na novu verziju norme potvrđen je uručenjem certifikata ravnatelju Ivanu Serdaru od strane predstavnice certifikacijske kuće Tanja Blašković Rabar.

Certifikat svjedoči o usklađenosti HZMO-ovog sustava sa zahtjevima navedene norme u segmentima informatike, razvoja ljudskih potencijala, strateške analize, upravljanja projektima i opće zaštite poslovnih informacija, uključujući i procese kontrole te javne nabave, što doprinosi transparentnosti državne uprave.

Prvo certificiranje HZMO-ovog ISMS sustava provedeno je 2020. godine po normi ISO 27001:2013, čime je Zavod među rijetkim tijelima javne uprave s ovakvim dostignućem, a 2023. uspješno je završena recertifikacija, što osigurava kontinuitet visoke razine upravljanja informacijskom sigurnošću.

HZMO upravlja podacima za više od 1,7 milijuna osiguranika, 1,2 milijuna korisnika mirovina i oko 150.000 korisnika doplatka za djecu, te naglašava kako prioritet daje sigurnosti osobnih podataka i zaštiti korisničkog povjerenja uz primjenu najviših standarda kibernetičke sigurnosti, pri čemu treća certifikacija po ISO/IEC 27001:2022 dodatno potvrđuje njihovu pouzdanost u upravljanju rizicima u digitalnom okruženju.

Međunarodna norma ISO 27001 pruža dokazani okvir za smanjenje rizika od sigurnosnih incidenata, usklađivanje s važećim zakonodavstvom i jačanje povjerenja korisnika, dok redoviti certifikacijski ciklus i nadzorni auditi potiču stalno poboljšanje učinkovitosti i sigurnosti informatičkih sustava, što dodaje vrijednost i državnoj upravi te čini HZMO relevantnim uzorom za zaštitu osobnih i poslovnih podataka u Hrvatskoj.

Također, informacijska sigurnost nije samo tehnički zahtjev već je i preduvjet zdravog društva koje cijeni privatnost i odgovornost prema građanima, a stabilan i reguliran mirovinski sustav važan je element društvene sigurnosti posebice u vremenima ekonomskih i društvenih izazova.

Uvijek je pohvalno kada se javne institucije dosljedno drže međunarodnih sigurnosnih standarda, ali dok god ljudi žive od malih mirovina država mora pokazati još više odgovornosti prema svakom radu i zaradi.

Gaj Julije Cezar rođen je 12. srpnja 100. godine prije Krista u uglednoj patricijskoj obitelji tijekom razdoblja slabljenja moći Senata i jačanja vojske u kasnoj Rimskoj Republici.

Nakon smrti Lukrecija Sula, Cezar se pridružuje vojsci i brzo napreduje do položaja vojničkog konzula, dok Gnej Pompej osvaja istočne pokrajine, a njih dvojica zajedno s najbogatijim Rimljaninom Markom Krasom uspostavljaju politički savez poznat kao Prvi trijumvirat.

Iako im je moć formalno dodijeljena od strane Senata, Cezar i Pompej su u stvarnosti postali ključne političke figure čije su odluke nadjačavale autoritet Senata, što je izazivalo strahove od pobune.

Godine 58. pr. Kr. Cezar započinje osvajanje Galije, koristeći se neviđenom vojnom snagom i brutalnošću, te dobiva petogodišnji mandat vojničkog konzula koji mu omogućuje provedbu dugotrajnih vojnih kampanja.

Njegovi uspjesi u Galiji dovele su do velike popularnosti i bogatstva, dok je Senat, pod pritiskom Pompeja, zahtijevao njegovo povlačenje i raspust vojnih snaga kako bi spriječio njegovu preveliku moć.

U trenutku kada je završio osvajanje Galije do 50. pr. Kr., Cezar je stajao pred izborom: poslušati Senat i odustati od politike ili preći rijeku Rubikon i pokrenuti građanski rat, odlučivši se za potonje riječima: „Kocka je bačena.”

Slijedeće tri godine Cezar pobjeđuje Pompeja i njegove pristalice u građanskom ratu, nakon čega vraća se u Rim gdje ga Senat imenuje diktatorom s neograničenom vlašću radi provedbe reformi i stabilizacije države.

Zabrinutost dijela senatora zbog koncentracije moći u rukama Cezara dovodi do zavjere i atentata koji se dogodio 15. ožujka 44. pr. Kr., na dan poznat kao Idus ožujka, kada je Cezar ubijen od strane grupe naoružanih senatora uključujući i njegovog nekadašnjeg saveznika Bruta.

Unatoč uvjerenju u spas Rimske Republike, smrt Cezara nije zaustavila promjene jer je njegov nasljednik, nećak Gaj Oktavijan, kasnije proglašenim Augustom, preuzeo vrhovnu vlast i započeo prijelaz Rimskog svijeta iz republike u carstvo.

Slovački premijer Robert Fico tvrdi da posjeduje tajne satelitske snimke koje potvrđuju nepostojanje oštećenja na naftovodu Družba, suprotstavljajući se tvrdnjama ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da je naftovod oštećen u ruskom napadu.

Fico je izjavio da je, osim manjeg oštećenja skladišnog spremnika, glavna trasa naftovoda neoštećena, te je optužio Zelenskog za laži i pokušaj ucjene Slovačke i Mađarske, no nije predočio dokaze budući da su snimke klasificirane.

Prekid rada naftovoda Družba započeo je u siječnju nakon što je Ukrajina izvijestila o oštećenjima u zapadnom dijelu zemlje, dok ni Slovačka ni Mađarska nisu pružile konkretne dokaze za tvrdnje o namjernom prekidu tranzita ruske nafte.

Kao odgovor na optužbe, savjetnik Zelenskog, Dmitro Litvin, pozvao je na osobne razgovore između predsjednika Ukrajine i Fica, ističući važnost izravne komunikacije u rješavanju spora.

U znak prosvjeda zbog prekida isporuka nafte, Slovačka je najavila obustavu hitnih isporuka električne energije Ukrajini, dok su Slovačka i Mađarska zaustavile i izvoz dizela u tu zemlju, što je izazvalo kritike ukrajinske strane.

Ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova ističe da Ukrajina kupuje električnu energiju i da će nadomjestiti prekid opskrbe iz Slovačke drugim izvorima, dok će Ficova mjera dodatno štetiti slovačkom gospodarstvu.

Slovačka i Mađarska se smatraju članicama Europske unije najsklonijima prema Kremlju, te su zabrinute zbog poteza EU da smanji ovisnost o ruskoj nafti, pri čemu je mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó nedavno u Moskvi dogovorio oslobađanje dvojice ukrajinskih ratnih zarobljenika s mađarskim državljanstvom.

Lijekovi za mršavljenje poput Mounjara i Wegovyja izazivaju povratak oko dvije trećine izgubljene težine unutar godinu dana nakon prekida njihove primjene, što pokazuje novo istraživanje.

Unatoč povratku težine, dugoročno stanje pacijenata i dalje je bolje nego prije početka liječenja, no postoji zabrinutost da bi povratak masnog tkiva mogao pogoršati zdravstveno stanje.

GLP-1 lijekovi, koji oponašaju hormon GLP-1, prvotno su razvijeni za regulaciju šećera u krvi kod osoba sa šećernom bolesti tipa 2, ali su se pokazali učinkoviti i u liječenju pretilosti, što je prepoznala i Nacionalna zdravstvena služba u Velikoj Britaniji.

Istraživanje Sveučilišta Cambridge uključilo je šest studija s više od 3200 sudionika i pokazalo da se prosječno vrati 60 posto izgubljene težine nakon godinu dana bez lijekova.

Povratak težine usporava nakon otprilike 60 tjedana, a dugoročno pacijenti zadržavaju oko 25 posto gubitka težine.

Student medicine Brajan Budini opisao je da ti lijekovi djeluju kao “kočnica” apetita, a prekid njihove upotrebe može uzrokovati brzo vraćanje kilograma jer se uklanja ta inhibicija.

Međutim, nije jasno koliko od vraćene težine čini masno tkivo, a ako većina bude toga, to bi moglo negativno utjecati na zdravlje korisnika.

Znanstvenici pozivaju na dodatna ispitivanja koja će bolje razumjeti kako se mijenja udio masnog i nemasnog tkiva nakon prestanka primjene lijekova GLP-1RA.

Trenutne smjernice za propisivanje ovih lijekova nisu jedinstvene ni adekvatne u pogledu upravljanja rizicima povratka težine, kao što pokazuje ograničenje od dvije godine za semaglutid koje ne vrijedi za tirzepatid.

Student medicine Steven Luo ističe važnost spremnosti liječnika i pacijenata na mogućnost povratka težine te potrebu za podrškom kroz promjene prehrambenih navika i tjelesnu aktivnost radi održavanja rezultata nakon prekida lijekova.

Josif Staljin, rođen kao Josif Visarionovič Džugašvili 1878. godine u Gruziji, bio je jedan od najutjecajnijih i najkontroverznijih lidera u povijesti Sovjetskog Saveza, čija je autoritarna vladavina značajno oblikovala geopolitičku scenu 20. stoljeća.

Staljin je svoju političku aktivnost započeo u rodnoj Gruziji pridruživši se Ruskoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci, iz čega je birao radikalnu boljševističku struju predvođenu Vladimirom Lenjinom, uvjeren da je samo revolucionarna promjena društvenog sustava put prema pravdi.

Kroz organizaciju radničkih štrajkova i sudjelovanje u protivljenju carskoj vlasti, Staljin je višestrukim hapšenjima i izgnanstvima unatoč, pokazao iznimnu istrajnost i sposobnost da se nametne kao ključna figura unutar boljševika.

Nakon smrti Lenjina 1924., Staljin je pametnim političkim manevrima, ponajviše kao generalni sekretar Komunističke partije od 1922., uspješno eliminirao svoje rivale, osobito Lava Trockog, čime je učvrstio svoj položaj i stekao apsolutnu kontrolu nad Sovjetskim Savezom.

Kao vođa SSSR-a, inicirao je brzu industrijalizaciju kroz višestruke petogodišnje planove koje je ostvario velikim troškovima i žrtvama društva, uključujući nasilnu kolektivizaciju poljoprivrede koja je izazvala opsežne patnje, glad i masovne represije nad seljaštvom.

Njegove poznate čistke 1930-ih godina dovele su do milijunskih žrtava kroz političke progonjene, egzekucije i deportacije u radne logore, što svjedoči o strogo autoritarnom i represivnom režimu koji je uspostavio.

Tijekom Drugog svjetskog rata, odnosno Velikog domovinskog rata, unatoč početnim katastrofalnim porazima, Staljin je uspješno preorganizirao Crvenu armiju te doprinio ključnim pobjedama koje su cementirale njegovo mjesto u povijesti kao moćnog vođe.

Nakon rata, proširio je sovjetski utjecaj stvarajući satelitske režime u istočnoj Europi, čime je učvrstio hladnoratovsku podjelu svijeta i stalno kombinirao vojnu snagu sa strogo autoritarnom politikom.

Josif Staljin preminuo je 5. ožujka 1953. godine uslijed moždanog krvarenja, ostavivši duboko podijeljenu ostavštinu obilježenu i briljantnošću u državnom vođenju i brutalnošću prema ljudskim pravima.

Donald Trump, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, zahvalio je glavnom tajniku NATO-a Marku Rutteu na podršci saveznika američkim napadima na Iran.

Mark Rutte je izjavio da NATO nije direktno sudjelovao u napadima na Iran, ali je potvrdio da SAD uživaju značajnu podršku saveznika u uništavanju iranskih nuklearnih i raketnih kapaciteta.

Europske zemlje članice NATO-a suočavaju se sa sigurnosnim prijetnjama povezanim s iranskim režimom, uključujući pokušaje atentata unutar teritorija savezničkih država.

NATO je uspostavio pripravnost da brani teritorijalni integritet saveznika, što potvrđuje sustav proturaketne obrane koji je presreo projektile usmjerene prema Turskoj, važnoj članici saveza.

NATO svjesno ne precizira uvjete pod kojima bi bio aktiviran članak 5. svojih statuta, koji predviđa kolektivnu obranu članica u slučaju napada, kako bi zadržao stratešku fleksibilnost u odgovoru na rastuće napetosti u regiji Bliskog istoka.

Američki ministar obrane Pete Hegseth izrazio je čvrstu podršku Izraelu u njegovoj borbi, istaknuvši važnost nastavka misije uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država.

U telefonskom razgovoru s izraelskim ministrom obrane Israelom Katzom, Hegseth je primio izraelsku sućut zbog smrti američkih vojnika u sukobima s Iranom, što ukazuje na kompleksnost regionalnih sukoba i savezništava.

Katz je zahvalio američkom predsjedniku Donaldu Trumpu i ministru Hegsethu na snažnoj američkoj podršci, naglašavajući kako ova pomoć ima ključnu ulogu u sigurnosti Izraela.

Spoj dugogodišnjeg savezništva između predsjednika Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua predstavlja povijesnu prekretnicu koja mijenja političku dinamiku Bliskog istoka i utječe na globalnu stabilnost.

Hegseth je pohvalio iznimnu razinu koordinacije i zajedničkog djelovanja između vojnih snaga SAD-a i izraelskih obrambenih snaga (IDF), što potvrđuje visok stupanj vojnih kapaciteta i strateške suradnje.

Ova suradnja dodatno osnažuje mogućnost Izraela da se efikasno suprotstavi regionalnim prijetnjama, osobito od strane Irana, čime se povećava njegov nacionalni i geopolitički sigurnosni profil.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski najavio je slanje ukrajinskih vojnih stručnjaka na Bliski istok kako bi pomogli u borbi protiv iranskih dronova i projektila, uz uvjet da to ne ugrozi obrambene sposobnosti Ukrajine.

Iranski napadi uključuju lansiranje više od 800 projektila i preko 1400 jurišnih dronova, što ozbiljno ugrožava slobodnu plovidbu i destabilizira cijene nafte i plina na globalnom tržištu, istaknuo je Zelenski.

Zelenski je u kontaktu s europskim partnerima, Sjedinjenim Državama te državama Zaljeva poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara, Jordana i Bahreina, dok su planirani i daljnji razgovori s drugim zemljama regije.

Iranski jurišni dronovi “šahedi” isti su oni koji su korišteni u napadima na ukrajinske gradove i infrastrukturu, što povezuje sukobe u Ukrajini i Bliskom istoku.

Iranski dronovi Shahed-136 predstavljaju jeftino, ali vrlo učinkovito oružje ruske vojske protiv Ukrajine te su također korišteni u napadima na američke saveznike u Zaljevu, uključujući UAE, Bahrein, Kuvajt, Katar, Saudijsku Arabiju i Jordan.

Američka protuzračna obrana ima poteškoća u otkrivanju i presretanju tih dronova zbog njihove niske i spore putanje, što predstavlja ozbiljan sigurnosni problem u regiji.

Korištenje velikog broja ovih dronova uzrokuje brzo trošenje skupog obrambenog streljiva, a dronovi uspijevaju probiti obranu i nanijeti štetu ključnim vojnim i civilnim objektima, što je u nedavnom napadu u Kuvajtu rezultiralo smrću šest američkih vojnika.

Ukrajina je stekla veliko iskustvo u obrani od iranskih dronova “šaheda”, te planira svoje stručnjake poslati na Bliski istok kako bi pomogli u zaštiti civilnog stanovništva i stabilizaciji situacije u regiji.

Zelenski naglašava važnost međunarodne potpore kroz Europsku uniju, europske države i zemalja skupine G7 koje trebaju poduzeti mjere protiv terorističkih kapaciteta Irana i zaštititi živote te globalnu sigurnost.

Izraelska vojska planira nastaviti zračne napade na Iran još najmanje jedan do dva tjedna, s ciljem sustavnog slabljenja vojnih kapaciteta iranskog režima.

Od početka sukoba, izraelsko ratno zrakoplovstvo ispalilo je preko 5000 bombi na različite ciljeve širom Irana, posebno usmjeravajući snage prema području Teherana.

Izraelski časnici navode da su tijekom posljednjih napada ubijene tisuće iranskih vojnika, uključujući i velike žrtve u napadima na vojne baze i kompleksne ciljeve.

Izraelske snage izvršile su masovni napad na veliki vojni kompleks u istočnom Teheranu koji uključuje stožere Iranske revolucionarne garde, snaga Quds, obavještajnih jedinica, paravojnih formacija Basij te kibernetičkih i specijalnih postrojbi.

Ovi napadi ciljaju ključne zapovjedne centre koji koordiniraju iranske terorističke aktivnosti, regionalne prijetnje i unutarnju represiju, čime se želi izravno oslabiti moć režima.

Izraelska i američka vojska koordinirano djeluju prema različitim regijama i vrstama ciljeva u Iranu; Izrael se fokusira na lansera balističkih projektila i vojne objekte u zapadnom i središnjem Iranu, dok SAD cilja južni dio zemlje i iranske pomorske snage.

Američka flota zračnih tankera uvelike pomaže zračnim operacijama Izraela omogućujući dulje vrijeme borbe i veći opseg udara, a u Izraelu je trenutno stacionirano preko tisuću američkih vojnika.

Ovaj sukob se smatra prvim pravim zajedničkim ratom između Izraela i Sjedinjenih Američkih Država, temeljenim na dugotrajnom zajedničkom planiranju i stalnoj koordinaciji obrambenih i obavještajnih kapaciteta.

Zajednički koordinacijski centri i svakodnevna komunikacija između vrhovnih zapovjednika obje vojske omogućuju učinkovito usklađivanje ciljeva i taktičkih operacija, pri čemu se sukob vodi u engleskom jeziku.

Izraelske specijalne snage provode tajne, kompleksne i “izvanredne” misije koje bi mogle imati značajne posljedice, dok se u regiji očekuje mogući aktivniji priključak zaljevskih država koje su do sada bile fokusirane na obrambene operacije protiv iranskih napada.

Zbog zatvaranja velikog dijela zračnog prostora na Bliskom istoku, zračni promet gotovo je potpuno zaustavljen, što je dovelo do zadržavanja desetaka tisuća putnika u regiji.

Emirates i Etihad Airways trenutno mogu obavljati samo ograničen broj letova iz Dubaija i Abu Dhabija, dok su svi letovi Qatar Airwaysa iz Dohe privremeno obustavljeni zbog zatvaranja katarskog zračnog prostora.

Qatar Airways planira od 5. ožujka organizirati nekoliko izvanrednih letova iz Muskata i Rijada prema glavnim europskim destinacijama poput Londona, Berina, Kopenhagena, Madida, Rima, Amsterdama i Frankfurta za pomoć putnicima koji su zapeli u regiji.

Putnici koji će dobiti mjesta na tim letovima bit će izravno kontaktirani, a dodatna ažuriranja iz Qatar Airwaysa očekuju se u petak.

Iranska Revolucionarna garda (IRGC) izvijestila je da je njezina mornarica pogodila američki tanker u sjevernom dijelu Perzijskog zaljeva, čime je eskalirala napetost u regiji.

IRGC je jasno poručila da vojni i trgovački brodovi Sjedinjenih Američkih Država, Izraela te podržavajućih europskih zemalja neće moći neometano prolaziti kroz ovo ključno pomorsko područje.

Revolucionarna garda je upozorila da će svaki identificirani neprijateljski brod koji pokuša prolaziti kroz Hormuški tjesnac biti napadnut, naglašavajući ozbiljnost situacije.

Iran je ranije istaknuo svoje pravo na kontrolu Hormuškog tjesnaca tijekom oružanih sukoba, što je pravno utemeljeno na međunarodnim zakonima i rezolucijama, predstavljajući ključni element njihove obrambene strategije.

Hormuški tjesnac je jedan od najvažnijih svjetskih pomorskih prolaza za transport nafte, pa svaki sukob u ovom području može imati dalekosežne posljedice za globalno tržište energenata i međunarodne odnose.

Ovakve prijetnje i vojne akcije pokazuju koliko su regionalni sukobi povezani s geopolitičkim interesima velikih sila i koliko je važno održavati stabilnost u ovom osjetljivom dijelu svijeta.

Iranski general Kiomars Hejdari izjavio je da Iran neće stati u ratu dok ne postigne svoje ciljeve i ne nanese ozbiljne udarce Sjedinjenim Američkim Državama.

Hejdari, kao zamjenik zapovjednika središnjeg stožera Khatam al-Anbia, naglasio je da trajanje sukoba za Iran nije ključno, već ishod koji će obeshrabriti neprijatelja.

Iskustvo iz osmogodišnjeg rata 1980-ih ključni je razlog zbog kojeg je Iran spreman istrajati bez obzira na vrijeme trajanja suvremenog sukoba.

Cilj Irana je prisiliti neprijatelja na predaju i ukloniti svaku nadu u njegov uspjeh, dok vojni pritisak ima namjeru biti ovakav da se pokaje za svoje postupke.

Nepal danas održava opće izbore na kojima nove političke stranke koje odražavaju nezadovoljstvo generacije Z izazivaju etablirane sile s tradicionalnom potporom, što može rezultirati formiranjem nove koalicijske vlade.

Nakon višemjesečnih prosvjeda koje su predvodili mladi, tražeći odgovornost vlasti, radna mjesta i borbu protiv korupcije, izbore prati snažan osjećaj nezadovoljstva političkom elitom koja je odmaknuta od svakodnevnih problema građana.

Od 136 registriranih stranaka, samo 65 aktivno sudjeluje u izborima dok je zbog sigurnosnih i logističkih razloga vlada proglasila trodnevni državni praznik za vrijeme glasovanja u ovoj himalajskoj državi.

Nepal ne objavljuje istraživanja javnog mnijenja, ali analitičari predviđaju da bi stranka Rastriya Swatantra (RSP) mogla postati najjača pojedinačna sila, dok novoosnovane stranke Shram Sanskriti i Ujyaalo Nepal mogu imati utjecaj u nekim izbornim jedinicama.

Uz navedene, tradicionalne stranke poput Nepalskog kongresa, Komunističke partije Nepala, Nepalske komunističke partije i rojalističke Rastriya Prajatantra očekuju značajan broj glasova.

Prema riječima profesora političkih znanosti Gehendre Lal Malle sa Sveučilišta Tribhuvan u Katmanduu, odsustvo predizbornih koalicija i brojnost manjih stranaka otežavaju jednoj stranci osigurati jasnu parlamentarnu većinu.

Unatoč rastućem zamahu RSP-a, nijedna politička opcija nema izgled jasno preuzeti kontrolu, što nagovještava potrebu za složenim pregovorima i koalicijskom vladom.

Kanadski premijer Mark Carney nije isključio mogućnost da se Kanada vojno uključi u rastući sukob na Bliskom istoku, istaknuvši pritom da se radi o hipotetskom scenariju.

Rastuće tenzije na Bliskom istoku izazvane su američko-izraelskim napadima na Iran, kojima je ubijen iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei, što je izazvalo ozbiljnu destabilizaciju regije.

Carney je naglasio da će Kanada stajati uz svoje saveznike, pritom uvijek štiteći interese svojih građana, ali je i kritizirao američko-izraelske napade kao protivne međunarodnom pravu.

Iako Kanada osuđuje nepridržavanje međunarodnih pravnih normi, podupire napore da se spriječi razvoj iranskog nuklearnog oružja, što smatra neuspjehom međunarodnog poretka i razlogom za zabrinutost.

Carneyjeva azijsko-pacifička turneja ima za cilj smanjiti kanadsku ovisnost o SAD-u u osiguranju nacionalne sigurnosti te ublažiti utjecaj promjena u globalnom poretku predvođenom Amerikom.

Posebna pozornost tijekom posjete Australiji usmjerena je na jačanje gospodarskih i političkih veza s ovom “srednjom silom” koja dijeli slične globalne stavove s Kanadom.

Na šesti dan američko-izraelske ofenzive protiv Irana, napetosti se sve više produbljuju kako unutar zemlje, tako i u regiji Zaljeva te susjednim državama poput Libanona i Iraka.

Iranska prijetnja međunarodnoj plovidbi kroz Hormuški tjesnac dovela je do gotovo potpunog zastoja brodskog prometa, dok se sukobi šire na više frontova Bliskog istoka, a rat je proširen i na Indijski ocean gdje je američka podmornica potopila iranski ratni brod kod Šri Lanke.

Prema iranskim državnim medijima, broj poginulih od početka napada SAD-a i Izraela iznosi najmanje 1.045, uz više od 6.000 ranjenih, dok službena izvješća ističu da su meta zračnih udara bili i civilni objekti poput škola, bolnica i kulturnih znamenitosti, uključujući povijesni kompleks Golestan.

Kao odgovor na ratna djelovanja, iranske vlasti optužuju američke i izraelske snage za napade na čak 33 civilne lokacije diljem zemlje, čime izražavaju zabrinutost za ljudska prava i ratne zločine.

Na političkoj razini, nakon smrti vrhovnog vođe, za novog vodećeg kandidata za vodstvo zemlje istaknuo se Mojtaba Khamenei, sin pokojnog ajatolaha, poznat po bliskim vezama s Revolucionarnom gardom.

U sjeverozapadnom Iranu kurdsko-iranske oružane skupine pokreću kopnenu ofenzivu protiv iranske vlade, a istodobno se američke diplomate obraćaju kurdskim snagama u Iraku u pokušaju dogovora o mogućim oružanim akcijama s druge strane granice.

Iranska Revolucionarna garda službeno je zatvorila Hormuški tjesnac za međunarodnu plovidbu, upozoravajući na ozbiljne posljedice za globalnu trgovinu energentima, čime se dodatno destabilizira sigurnost u regiji.

Predsjednik Irana Masoud Pezeshkian pohvalio je Španjolsku zbog odbijanja suradnje sa Sjedinjenim Državama, dok je predsjednik SAD-a Donald Trump reagirao prijetnjama prekida svih trgovinskih odnosa s ovom zemljom saveznicom NATO-a.

Iranski protuudari poremetili su tokove nafte u cijelom Bliskom istoku, dodatno povećavajući zabrinutost svjetskog gospodarstva zbog mogućeg rasta cijena energenata i daljnje nestabilnosti.

U Saudijskoj Arabiji eskalacija je dosegla novu razinu nakon što je iranski dron napao američko veleposlanstvo u Rijadu, što je izazvalo osudu saudijskih vlasti i intenzivne konzultacije sa američkim državnim tajnikom o sigurnosti regije.

Katarske vlasti privremeno evakuiraju stanovnike iz blizine američkog veleposlanstva u Dohi, dok katarski ministar vanjskih poslova traži hitan prekid napada i odbacuje pokušaje uvlačenja susjednih zemalja u rat koji nije njihov.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski uključio se u proces, nudeći pomoć protiv iranskih raketnih i dron napada slanjem ukrajinskih stručnjaka u regiju Zaljeva, čime se sukob, osim diplomatski, širi i kroz sigurnosnu suradnju.

Iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči upozorio je da će Sjedinjene Američke Države osjetiti ozbiljne posljedice zbog potapanja iranskog ratnog broda u blizini obale Šri Lanke.

Fregata Dena, s gotovo 130 članova posade, pogođena je bez ikakvog upozorenja u međunarodnim vodama, udaljenim oko 2000 milja od iranske obale, što je označeno kao zločin na moru.

Iranski ministar je kategorički izrazio da će Sjedinjene Države “gorko zažaliti” zbog ovog čina, naglašavajući ozbiljnost događaja i moguće međunarodne posljedice.

Američki ministar obrane Pete Hegseth potvrdio je da je američka podmornica izvela torpedni napad koji je rezultirao potapanjem iranskog ratnog broda u Indijskom oceanu, ističući kako je riječ o prvom takvom incidentu od Drugog svjetskog rata.

Hegseth je također naglasio da se američka vojska i dalje vodi stavom obrane i odlučnosti, referirajući se na povijesne vojne taktike i poruke koje su pratile ratne sukobe prošlog stoljeća.

Izraelski zračni napadi pogodili su južna predgrađa Beiruta, uključujući četvrti Ghobeiry i Haret Hreik, što je izazvalo napetost zbog blizine ciljeva navodno povezanih s Hezbollahom, ali nije bilo trenutačnih izvještaja o žrtvama.

Prethodno je izraelska vojska izdala naloge za prisilnu evakuaciju ovih predgrađa, najavljujući napade na infrastrukturu koju smatraju bazom zračnih jedinica Hezbollaha, pri čemu nisu javno predočili dokaze za te tvrdnje.

Izrael je također dao 24-satni ultimatum iranskim predstavnicima da napuste Libanon, čime je pojačana diplomatska napetost između Izraela i Irana, a iranske prijetnje odmazdom povećale su strah od šireg regionalnog rata.

Organizacija Human Rights Watch ocijenila je eksplicitne prijetnje napadima na diplomatska predstavništva duboko zabrinjavajućima, ističući da bi takvi napadi mogli predstavljati ratni zločin prema međunarodnom humanitarnom pravu.

Noć u Beirutu bila je obilježena ispaljivanjem metaka u zrak kao odgovor građana na noćne evakuacijske naredbe, koje su često stizale iznenada i putem društvenih mreža do kojih svi građani ne mogu odmah doći.

Izraelske zračne operacije proširile su se na jug Libanona, uključujući okrug al-Shahabiya u Tiru i grad Nabatieh, no nije bilo trenutačnih podataka o žrtvama.

Istodobno, Hezbollah je objavio da njegovi borci vode borbe protiv izraelske kopnene vojske u pograničnom području Dahira, dok istovremeno nastavljaju zračne napade na sjever Izraela, što čini frontu izrazito nestabilnom.

Izraelske trupe nastavile su napredovati u skorim ofenzivama na sjeveru granice, s ciljem stvaranja “sigurnosne zone” i potiskivanja Hezbollaha dalje od izraelskog teritorija, dok lokalno stanovništvo strahuje od mogućnosti dugotrajnog okupacijskog prisustva.

Izrael je nanovo upozorio stanovništvo juga Libanona da se evakuira sjeverno od rijeke Litani, upozoravajući da svatko u blizini hezbollahovih boraca ili infrastrukture rizikuje život te da bi svaka kuća koja služi vojnim svrhama mogla biti uništena.

U sjevernom Libanonu prijavljen je napad na izbjeglički kamp Beddawi blizu grada Tripolija, pri čemu su poginule najmanje dvije osobe, uključujući dužnosnika Hamasa, a napad ima obilježja ciljane likvidacije.

Broj stradalih u izraelskim napadima u Libanonu od ponedjeljka premašio je 75, više od 400 ljudi je ozlijeđeno, a deseci tisuća su prisiljeni napustiti svoje domove, prikazujući ozbiljnu humanitarnu krizu na obje strane granice.

Među značajnijim napadima bilježi se i izraelsko bombardiranje hotela Comfort na granici četvrti Hazmieh i Baabda te smrtonosni udar

Poznata fotografija argentinskog revolucionara Ernesta „Che” Guevare pod nazivom „GUERRILLERO Heroico” nastala je 5. ožujka 1960. u Havani, Kuba, tijekom komemoracije žrtava eksplozije broda La Coubre koja je uzrokovala stotine poginulih i ozlijeđenih.

Tijekom pogrebne povorke i govora predsjednika Fidela Castra, čiji je slogan „Patria o Muerte” prvi put izrečen na tom događaju, fotograf Alberto Korda uhvatio je ekspresiju lica Guevare koju je opisao kao izraz „apsolutne neumoljivosti”, te bijesa i boli.

Nakon što je originalna fotografija odbijena za objavu u listu Revolución, Korda je zadržao i umnožio sliku te ju podijelio prijateljima, dok je prava popularnost uslijedila 1967. kada je talijanski izdavač Giangiacomo Feltrinelli koristio ovu fotografiju za promociju svojih izdanja o Guevari.

Fotografija „GUERRILLERO Heroico” danas se smatra jednom od najprepoznatljivijih ikona svjetske foto-dokumentacije, sinonimom za revoluciju i otpor, najčešće viđenom na odjevnim predmetima i simbolima globalne pop kulture.

Ni jedna država na svijetu nije usvojila potpunu zakonsku jednakost između žena i muškaraca, istaknula je visoka predstavnica Ujedinjenih naroda pred Međunarodni dan žena.

Direktorica UN-ovog Odjela za politiku za žene, Sarah Hendriks, naglasila je da su postignuća u zaštiti od nasilja, pravnoj jednakosti u obitelji i sprječavanju diskriminacije ugrožena u brojnim državama.

Više od polovice zemalja ne prepoznaje silovanje isključivo kao čin bez pristanka, što ukazuje na ozbiljan propust u zakonskoj zaštiti žena.

U čak 74% zemalja i dalje je zakonit dječji brak, a u 44% država ne postoji zakon koji osigurava jednaku plaću za rad jednake vrijednosti, što dodatno otežava gospodarsku neovisnost žena.

U razdoblju od dvije godine postotak žena i djevojčica koje su pretrpjele seksualno nasilje u sukobima porastao je na 87%, što svjedoči o sve većoj ranjivosti ovih skupina u oružanim sukobima.

Sarah Hendriks istaknula je da prečesto ne slijedi kažnjavanje počinitelja nasilja nad ženama, a mnoge žrtve se boje prijaviti zločine zbog mogućih posljedica, što dodatno otežava borbu protiv nasilja.

Potpuna ravnopravnost zahtijeva sustavne promjene zakonodavstva, ali i društvene stavove koji godinama opstaju i podržavaju diskriminaciju i nasilje nad ženama.

Rosa Luxemburg bila je njemačka socijalistica, poznata po svojoj ulozi u radničkom pokretu nakon Prvog svjetskog rata te kao jedna od vodećih figura njemačkog komunizma zajedno s Karlom Liebknechtom.

Rođena u poljsko-židovskoj obitelji u Zamošću, tada dijelu Ruskog Carstva, Luxemburg je emigrirala u Njemačku gdje se priključila Socijaldemokratskoj partiji Njemačke i postala žestoka kritičarka reformizma unutar stranke.

U djelu Reforma ili revolucija? osporila je pristup Eduarda Bernsteina tvrdeći da kapitalističke reforme ne mogu donijeti oslobođenje radničkoj klasi, zagovarajući revolucionarni put kao jedini način za promjenu društvenog poretka.

Luxemburg i Liebknecht su 1916. osnovali Spartakov savez, koji je promovirao otpor Prvom svjetskom ratu i rušenje kapitalizma, oštro kritizirajući politiku njemačke vlade i ratne politike što ih je dovelo u sukob s državnim vlastima.

Karl Liebknecht bio je jedini njemački parlamentarac koji je glasao protiv ratnih kredita 1914., zbog čega je bio zatvoren kao izdajnik, čime je postao simbol protivljenja ratu unutar njemačke ljevice.

Spartakov savez je prerastao u radikalnu silu koja je 1919. pokušala uspostaviti socijalističku republiku u Njemačkoj, a vlada je za njihovo suzbijanje angažirala paravojne desničarske skupine, što je završilo ubojstvima Luxemburg i Liebknechta bez suđenja.

Luxemburg je ostavila značajan doprinos teoretskoj analizi kapitalizma, naglašavajući potrebu međunarodne solidarnosti radničke klase i problem imperijalizma kao posljedicu kapitalističke ekspanzije, što je detaljno obradila u djelu Akumulacija kapitala.

Protivila se nacionalnoj neovisnosti Poljske bez prethodne socijalne revolucije, smatrajući da prava sloboda radnika ne može biti ostvarena kroz nacionalno oslobođenje, što ju je dovelo u sukob s poljskim nacionalistima, ali ju je istovremeno postavilo kao teoretičarku ispred svog vremena.

Ubojstvo Luxemburg i Liebknechta označilo je kraj radikalnih revolucionarnih previranja u Njemačkoj i stabiliziralo Weimarsku Republiku, dok su njihova imena ostala trajni simbol borbe protiv društvenih nepravdi i težnje za radikalnim društvenim promjenama.

Iranske snage izvele su napade na kurdske skupine koje djeluju u poluautonomnoj regiji sjevernog Iraka, nazivajući ih “separatističkim snagama” koji, prema tvrdnjama iranskog ministarstva, pokušavaju destabilizirati granice države u suradnji s vanjskim akterima.

Napadi su započeli blizu tjedan dana nakon izbijanja šireg regionalnog sukoba između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana, u kojem je prema poluslužbenim iranskim izvorima poginulo više od tisuću ljudi na području Irana.

Video materijali prikazali su snažne eksplozije koje su osvijetlile noćno nebo, dok su pojedinačne eksplozije zabilježene u provinciji Sulaimaniyah, na lokacijama Arbat, Zarkuiz i Surdash koje su povezane s aktivnostima oružane iranske kurdske grupe Komala.

Prema navodima lokalnih i međunarodnih izvora, napadi su povezani i s informacijama da iranske kurdske skupine posljednjih dana surađuju s SAD-om u pogledu mogućih napada na iranske sigurnosne snage i primanja potencijalne podrške iz Washingtona.

Iranska novinska agencija Tasnim demantirala je tvrdnje da su kurdski borci prešli iz Iraka u Iran, što ukazuje na složene odnose i moguću dezinformacijsku strategiju u kontekstu aktualnog sukoba.

Istovremeno s napadima na kurdske skupine, Iranska revolucionarna garda izvela je nove valove napada bespilotnim letjelicama i projektilima na izraelske i američke mete diljem Bliskog istoka, dok su sustavi protuzračne obrane u Izraelu i Saudijskoj Arabiji uspješno presretali dio prijetećih dronova.

Napadi američkih i izraelskih snaga nastavili su se na području Teherana i iranskih gradova s većinskim kurdskim stanovništvom poput Sanandaja, Saqqeza i Bukana, što je rezultiralo dodatnom destabilizacijom i širenjem ratnog kaosa unutar granica Irana.

Vojni izvori iz Izraela potvrdili su uništavanje iranske platforme namijenjene lansiranju balističkih projektila iz blizine grada Qom, dok SAD ističe da im je cilj neutralizirati sposobnosti Irana za mobilno lansiranje raketa.

Intenzitet sukoba natjerao je brojne stanovnike glavnog grada Teherana na evakuaciju, što oslikava veliku nesigurnost i strah među civilnim stanovništvom, dok oni koji ostaju žive pod stalnim prijetnjama i osjećajem tjeskobe.

Sve veći broj napadnutih gradova – više od 150 diljem Irana – potvrđuje ozbiljnost regionalne eskalacije i ukazuje na vjerojatnost daljnjih sukoba, dodatno ugrožavajući živote i stabilnost cijele regije.

Zbog zatvaranja većine zračnog prostora na Bliskom istoku, deseci tisuća putnika ostali su zarobljeni bez mogućnosti normalnih putovanja.

Zračne kompanije Emirates i Etihad Airways trenutno izvode vrlo ograničen broj letova iz Dubaija i Abu Dhabija, što pokazuje težinu situacije u regiji.

Qatar Airways, čije je sjedište u Dohi, zbog zatvaranja vlastitog zračnog prostora morao je privremeno obustaviti većinu svojih letova, ali organizira izvanredne letove za pomoć putnicima.

Od 5. ožujka planirani su posebni letovi iz Muskata prema nekoliko važnih europskih destinacija poput Londona, Berlina, Kopenhagena, Madrida, Rima i Amsterdama, te let iz Rijada za Frankfurt, što je važan korak u olakšavanju problema putnika.

Putnicima koji budu imali osigurana mjesta na tim letovima bit će pristupljeno izravno od strane zrakoplovne kompanije, čime se pokušava smanjiti dodatna zbunjenost i stres.

Qatar Airways najavio je da će dodatne informacije pružiti u petak, što ukazuje na stalno praćenje situacije i prilagodbu planova prema razvoju događaja.

Kim Jong Un najavio je da će sjevernokorejska mornarica imati snažne ofenzivne kapacitete nakon obilaska novog razarača od 5000 tona i nadzora testiranja projektila.

Za vrijeme dvodnevnog posjeta brodogradilištu u Nampo, Kim Jong Un je obišao prvi i drugi brod iz nove serije razarača klase Choe Hyon, pri čemu je upoznat s njihovim graditeljskim statusom.

Sjevernokorejski lider predstavio je plan koji predviđa izgradnju najmanje dva površinska ratna broda godišnje tijekom predstojećeg petogodišnjeg razdoblja, što je dio šire strategije usvojene na devetom nacionalnom Kongresu.

U sklopu strategije predviđena je i gradnja trećeg razarača iste klase u brodogradilištu u Nampo, čime se dodatno želi povećati mornarička moć zemlje.

Iako je program izgradnje novih razarača ključan, naišao je na poteškoće, uključujući neuspješno početno porinuće drugog broda u svibnju prošle godine, što je izazvalo nezadovoljstvo Kim Jong Una i dovelo do pritvaranja odgovornih osoba.

Nakon popravka, taj je brod uspješno ponovno porinut u lipnju, što je državna agencija KCNA izvijestila kao znak napretka u jačanju vojne flote.

Na kraju svoje inspekcije, Kim Jong Un izrazio je zadovoljstvo razvojem nuklearnog naoružanja svoje mornarice, što dodatno reflektira ambicije zemlje u unaprjeđenju vojnih sposobnosti.

Ministarstvo obrane Republike Turske izvijestilo je da je balistički projektil lansiran s teritorija Irana prema turskom zračnom prostoru, nakon prolaska iznad Sirije i Iraka, uništen na nebu istočnog Mediterana uz pomoć obrambenih sustava NATO-a.

U službenom priopćenju turskog ministarstva navodi se da nije bilo žrtava niti materijalne štete te da Ankara zadržava pravo odgovoriti na svako neprijateljsko djelovanje, pritom upozoravajući sve strane na opasnost od daljnje eskalacije sukoba.

Incident se odvio tijekom sve izraženijih regionalnih napetosti, a nije bilo jasno koja je bila točna meta ispaljenog projektila, što dodatno povećava zabrinutost za sigurnost u jugoistočnoj Europi i na Bliskom istoku.

NATO je najoštrije osudio navodno gađanje Turske balističkim projektilom, a glasnogovornica Allison Hart naglasila je da savez čvrsto stoji uz sve svoje članice, uključujući Republiku Tursku, i održava visoku razinu pripravnosti svih obrambenih komponenti.

Oružane snage Irana demantirale su bilo kakvu povezanost s napadom, ističući u priopćenju objavljenom u državnim medijima da poštuju suverenitet Republike Turske i nisu ispalile projektil prema njenom teritoriju.

Predsjednik Recep Tayyip Erdogan izjavio je u televizijskom obraćanju javnosti da Turska poduzima sve nužne mjere za zaštitu svojih granica i zračnog prostora, naglašavajući važnost kontinuiranog jačanja nacionalnih obrambenih sposobnosti, osobito u vremenu porasta regionalnih prijetnji.

Šef turske diplomacije Hakan Fidan telefonski je prenio prosvjed svog ministarstva iranskom kolegi, čime je dodatno potvrđena odlučnost Ankare u zaštiti nacionalnog interesa i traženju diplomatskih rješenja.

Glavni tajnik NATO-a i američki dužnosnici, uključujući ministra obrane Petea Hegsetha, zaključili su da nema indicija zbog kojih bi ovaj incident mogao biti povod za aktiviranje članka 5. Ugovora o zajedničkoj obrani, koji podrazumijeva kolektivni vojni odgovor Saveza.

Zračna baza Incirlik u južnoj Turskoj ima značajnu stratešku vrijednost jer je ključna logistička točka za operacije Sjevernoatlantskog saveza, osobito vojne operacije SAD-a i njihovih saveznika na Bliskom istoku, a povijesno je igrala istaknutu ulogu u intervencijama u Iraku i borbi protiv terorističkih organizacija poput ISIL-a.