Šakali koje danas zovemo “problemom” nisu upali u Hrvatsku padobranom. Doveli smo ih sami – punim kontejnerima, divljim odlagalištima, plastičnim vrećicama bačenim preko ograde i beskrajnim lancem birokratske nebrige. Čagljevi samo koriste ono što im nudimo: neuređena smetlišta od Siska, preko Pelješca do Paga.
Na smetlištima čagljevi rade posao države
Na obali Kupe, u Sisku, šakali kolju ovce gotovo na kućnom pragu. Na Pelješcu ih gledamo kako se goste na smetlištu tik do autokampa. Na Pagu stočari očajavaju jer čopori ulaze u stada i sijeku janjce kao da je riječ o samoposluzi bez blagajne.
Paradoks je brutalan: na smetlištu u Trpnju šakali rade ono što bi trebala raditi država i komunalna poduzeća – “recikliraju”. Besplatno, bez radnog vremena, bez javne nabave i bez troškova energenata. Mi bacamo, oni čiste. I to je jedini “sustav gospodarenja otpadom” koji u mnogim sredinama stvarno funkcionira.
Šakali nisu pali s neba, naša ih je nebriga dovela pred kućni prag
No čim divlje odlagalište postane samoposluga za čagljeve, kreće i drugi čin: preobilje hrane znači brže razmnožavanje, veće čopore, agresivniju obranu “teritorija”. Šakali se tada približavaju kućama, stajama, kampovima. Problem više nije samo neugodan prizor na smetlištu nego ozbiljna prijetnja stočarima i sigurnosti ljudi.
Puške su zadnja linija obrane, prva bi trebale biti – kante
Sada na Pagu općine posežu za novčanim nagradama za odstrel. Stočari, iscrpljeni stalnim napadima, to podržavaju – razumljivo, jer gledaju mrtve janjce, a ne statistike populacije divljih životinja. Stručnjaci upozoravaju na potrebu kontroliranog odstrela i praćenja populacije, ali svi pritom zaobilaze očitu istinu: dokle god smeće ostaje na otvorenom, šakale ćemo praktički hraniti.
Čagljevi opet napali janjce na Pagu, općina raspisala bogate nagrade za odstrel
Ovo nije priča o “opakim životinjama”, nego o ljudskoj neodgovornosti. Kad bacimo vreću otpada u jarak ili trpamo sve u isti kontejner, od plastike do kosti, mi ne samo da stvaramo ekološku bombu nego i izravno punimo tanjur šakalima. Životinje se ponašaju logično: tamo gdje ima hrane, tu ostaju. Mi smo ti koji smo nelogični – hranimo ih, a onda tražimo pojačani odstrel.
Umjesto da se pitamo “kako se riješiti čagljeva”, bolje bi bilo početi od jednostavnijeg pitanja: kako se riješiti divljih smetlišta i mentaliteta “baci gdje stigneš”. Jer šakali će, prije ili kasnije, otići. Smeće – ako ga ne počistimo – ostaje nama.
Kako to izgleda uživo, svjedočio je ljetos Romeo Ibrišević, znani ljubitelj prirode i umjetnički fotograf, koji je gozbu šakala na smetlištu u neposrednoj blizini autokampa u Trpnju ovjekovječio kamerom i fotoaparatom.
Donosimo njegov ekskluzivni ljetni video s poluotoka Pelješca, gdje se jasno vidi kako su čagljevi zapravo korisne životinje. Oni ne pitaju za radno vrijeme ni plaću. Kisika troše malo, struje nimalo, a jedino što ispuštaju u prirodu jest glasno zavijanje i prirodno gnojivo. Rade nedjeljom i blagdanom – recikliraju otpad temeljitije nego mnoga komunalna poduzeća.
Kako to čagljevi “recikliraju” otpad na poluotoku, pogledajte u videouratku koji su nam poslali članovi Udruge “Zelene stope” i Romeo Ibrišević.
A kako to izgleda u Trpnju na našem velikom poluotoku?
Najjednostavnije je pričekati kamion komunalnog poduzeća. Odvoz je ponedjeljkom, srijedom i petkom. Pratite samo kamion i na pravom ste mjestu. Obično je to oko 10.30. Ako kamion kasni, čagljevi izbezumljeno zavijaju. Nemojte se uplašiti. Zavijanje prestaje čim kamion istrese dragocjeni teret. Ako ponovno počnu zavijati, znak je da klope nije bilo dovoljno za sve, a tada je bolje da im niste u blizini. Ostaje vam i onaj štos da se pravite mrtvi. Nisam siguran da će upaliti, ali budite sigurni da, ako vas ne srede čagljevi, glave će vam (i svima nama) doći smeće. Mene je od smrada paljevine na tom smetlištu boljela glava tri dana. Znam mnoge u lijepoj nam domovini koje boli jedna stvar (prosta riječ, prvo slovo k) za čagljeve, smeće, reciklažu… Sjede u brojnim institucijama s predznakom okoliš. Ja ih zovem sirovine i, nažalost, za razliku od ovih korisnih životinja, potpuno su beskorisni. Ovo iz zadnjeg ulomka događalo se prije koju godinu, no, kako svjedoče žitelji Pelješca, tako je i danas.
