Posljednji let Daga Hammarskjölda: mirovna misija i misterij pada kod Ndole

U noći sa 17. na 18. rujna 1961. zrakoplov Douglas DC-6B nazvan Albertina približavao se Ndoli u tadašnjoj Sjevernoj Rodeziji, današnjoj Zambiji. U njemu je bio Dag Hammarskjöld, drugi glavni tajnik Ujedinjenih naroda, sa suradnicima i švedskom posadom. Letio je na sastanak s Moïseom Tshombeom, vođom odcijepljene kongoanske pokrajine Katange, kako bi pokušao dogovoriti prekid borbi. Zrakoplov nikada nije sletio. Pronađen je razbijen i izgorio nekoliko kilometara od piste. Petnaest osoba umrlo je odmah, a jedini pronađeni preživjeli podlegao je ozljedama šest dana poslije.

Hammarskjöld je imao 56 godina i bio je u osmoj godini mandata. Poginuo je pokušavajući zaustaviti jednu od najopasnijih kriza ranog razdoblja afričke dekolonizacije. Njegova smrt postala je istodobno povijesna tragedija, simbol služenja međunarodnom miru i neriješen istražni slučaj. Prve istrage nudile su različite zaključke, a Ujedinjeni narodi ni nakon novih ispitivanja nisu utvrdili konačan uzrok pada.

Kongo nakon neovisnosti

Belgijski Kongo stekao je neovisnost 30. lipnja 1960., ali nova država gotovo se odmah našla pred raspadom. Pobunili su se dijelovi vojske, Belgija je intervenirala pod izlikom zaštite svojih građana, a rudarski bogata Katanga proglasila je odcjepljenje pod vodstvom Moïsea Tshombea. Katanga je bila ključna zbog bakra, kobalta, urana i drugih sirovina, a njezine su vlasti uživale potporu belgijskih poslovnih i političkih krugova.

Kongoanska vlada zatražila je pomoć Ujedinjenih naroda. Vijeće sigurnosti uspostavilo je mirovnu operaciju ONUC, jednu od najvećih i najsloženijih u dotadašnjoj povijesti organizacije. UN je trebao pomoći povlačenju belgijskih snaga, održati teritorijalnu cjelovitost Konga i spriječiti da zemlja postane izravno bojište Hladnog rata. No svaka odluka bila je politički opasna: Sovjetski Savez optuživao je UN da štiti kolonijalne interese, dok su zapadne države s nepovjerenjem gledale na odlučnije djelovanje protiv Katange.

Glavni tajnik koji je širio ulogu UN-a

Dag Hjalmar Agne Carl Hammarskjöld, švedski diplomat i ekonomist, postao je glavni tajnik 1953. godine. Dužnost nije shvaćao kao puko administriranje kompromisa velikih sila. Smatrao je da međunarodni službenici moraju biti neovisni i da glavni tajnik u krizama može djelovati preventivno, posredovati i organizirati mirovne operacije.

Tijekom njegova mandata UN je razvio praksu mirovnih snaga, tihih pregovora i preventivne diplomacije. Hammarskjöld je pregovarao o oslobađanju američkih pilota iz Kine, sudjelovao u smirivanju Sueske krize i branio autonomiju Tajništva UN-a. Takav pristup donio mu je ugled među manjim državama, ali i neprijateljstvo vlada i interesnih skupina koje su smatrale da je prekoračio ovlasti. Kongo je postao najveći test njegove vizije.

Katanga, borbe i put prema Ndoli

U rujnu 1961. sukob u Katangi ponovno je eskalirao. Snage UN-a pokrenule su Operaciju Morthor protiv stranih plaćenika i katangeških položaja u Élisabethvilleu, današnjem Lubumbashiju. Borbe su se proširile, a mirovnjaci su se našli pod snažnim pritiskom. Hammarskjöld je odlučio osobno pokušati postići prekid vatre s Tshombeom.

Zbog političke i sigurnosne osjetljivosti odredište leta držano je u tajnosti. Albertina, registracije SE-BDY, poletjela je iz Léopoldvillea, današnje Kinshase. Prema Ndoli je krenula zaobilaznom rutom kako bi se izbjeglo praćenje. Zrakoplov je tijekom prilaza uspostavio vezu s kontrolom leta, ali se potom nije pojavio na pisti. Potraga je pokrenuta sa zakašnjenjem, a olupina je pronađena tek poslijepodne 18. rujna.

Istrage koje nisu zatvorile slučaj

Istrage provedene 1961. i 1962. nisu ponudile jedinstven odgovor. Rodezijska komisija smatrala je da je najvjerojatniji uzrok pogreška posade u procjeni visine tijekom prilaza. Komisija Ujedinjenih naroda bila je opreznija: nije pronašla dokaz kojim bi potvrdila neku od razmatranih teorija, ali nije mogla isključiti sabotažu, napad iz zraka ili sa zemlje, tehnički kvar ni ljudsku pogrešku.

Sumnje su opstale zbog proturječnih iskaza, kasnog početka potrage, nejasnoća u komunikaciji s aerodromom i svjedočenja lokalnih stanovnika koji su govorili o drugom zrakoplovu, bljesku ili pucnjavi na nebu. Dio takvih iskaza u ranim istragama nije dobio težinu koju su kasniji istražitelji smatrali potrebnom. Tijekom desetljeća pojavile su se i tvrdnje o presretnutim komunikacijama, djelovanju stranih plaćenika te mogućim interesima država i rudarskih kompanija, ali nijedna teorija nije dokazana do razine konačnog zaključka.

Ponovno otvorena potraga za dokazima

Novi interes potaknuli su istraživački radovi i izvještaj neovisne Hammarskjöldove komisije iz 2013., koja je zaključila da postoje uvjerljivi razlozi za novu istragu. Opća skupština UN-a 2014. jednoglasno je podržala ponovno ispitivanje slučaja, a glavni tajnik imenovao je neovisne stručnjake. Njihov je rad usmjeren na arhive država, vojne i obavještajne zapise, radijske komunikacije, forenzičke nalaze i preostale svjedoke.

Izvještaj UN-a dovršen 2024. ponovno je naglasio da na temelju poznatih podataka nije moguće utvrditi konačan uzrok ili uzroke pada. Dio ranijih pretpostavki mogao se odbaciti, ali nedostupni ili nepotpuni državni arhivi i dalje ograničavaju zaključke. Zbog toga je važno razlikovati ono što je utvrđeno od onoga što ostaje moguće: Albertina je pala tijekom prilaza Ndoli, no pitanje je li vanjska prijetnja ili napad utjecao na njezin posljednji manevar nije konačno riješeno.

Nasljeđe čovjeka koji je poginuo na dužnosti

Hammarskjöld je posmrtno dobio Nobelovu nagradu za mir za 1961. godinu. Ostao je jedini glavni tajnik Ujedinjenih naroda koji je poginuo na dužnosti i jedan od najutjecajnijih oblikovatelja te funkcije. Njegovo inzistiranje na neovisnosti međunarodne službe, odgovornosti prema manjim državama i aktivnoj ulozi UN-a u sprečavanju rata utjecalo je na sve njegove nasljednike.

Kongoanska kriza nije završila njegovom smrću. Katanga je ponovno uključena u Kongo 1963., nakon nastavka diplomatskog i vojnog pritiska UN-a. Zemlja je ipak desetljećima ostala obilježena autoritarnom vlašću, vanjskim interesima i sukobima oko resursa. Pad kod Ndole zato nije samo zrakoplovna zagonetka. On je prozor u vrijeme kada se kolonijalni poredak raspadao, Hladni rat ulazio u Afriku, a Ujedinjeni narodi pokušavali dokazati da međunarodna zajednica može zaštititi mir i političku neovisnost novih država.