Nakon tjedana udara SAD-a i Izraela na ciljeve u Iranu, nema naznaka da se vlast u Teheranu urušava. Unatoč pozivima izvana na promjenu režima, iransko vodstvo ostaje čvrsto ukopano, a rat se pretvara u dugotrajno iscrpljivanje.
Iranci s oprezom prate razgovore o prekidu vatre, nadajući se da bi oni mogli otvoriti put ozbiljnijim pregovorima. Istodobno, nitko ne zna hoće li se sukob smiriti ili prerasti u još širi rat na Bliskom istoku, gdje je Iran već godinama ključni akter.
Režim čvrst, društvo pod sve većim pritiskom
Analitičari procjenjuju da je iransko vodstvo, unatoč ekonomskim sankcijama, ratnoj šteti i unutarnjem nezadovoljstvu, i dalje stabilno. Vlast se oslanja na kombinaciju sigurnosnog aparata, ideološke mobilizacije i činjenice da je društvo već naviknuto na dugotrajni pritisak izvana. Ekonomske teškoće i represija, međutim, produbljuju napetosti unutar zemlje.
Zapadni pozivi na promjenu režima za sada ostaju bez konkretnog učinka. Umjesto sloma, vidi se konsolidacija vlasti koja koristi ratnu situaciju kako bi opravdala pojačanu kontrolu i gušenje protivnika. U takvim okolnostima svaki razgovor o primirju promatra se i kao potencijalni početak šireg političkog procesa, ali i kao taktička stanka u dugom nadmetanju.
Rat, sankcije i strateška pozicija Irana
Ratni udari i sankcije dodatno opterećuju iransko gospodarstvo, no Iran i dalje zadržava važnu stratešku prednost: kontrolu nad ključnim pomorskim pravcima, poput Hormuškog tjesnaca, te mrežu saveznika i partnera u regiji. To mu omogućuje da, unatoč pritiscima, ostane nezaobilazan čimbenik u svakoj ozbiljnoj sigurnosnoj arhitekturi Bliskog istoka.
Dok se vode razgovori o prekidu vatre, jasno je da se ne radi samo o zaustavljanju oružanih udara, nego i o pokušaju redefiniranja odnosa između SAD-a, Izraela i Irana. U toj igri živaca Teheran pokazuje da, barem zasad, nije na rubu sloma, nego nastoji iskoristiti ratnu krizu kako bi učvrstio svoj položaj u regiji.
