Jesu li pred zakonom svi jednaki ili za političare i njihove protivnike vrijede različita mjerila? Dva prometna slučaja, ona nekadašnje HDZ-ove ministrice Gabrijele Žalac i novinarke Faktografa Melite Vrsaljko, ponovno otvaraju pitanje dvostrukih kriterija u hrvatskom pravosuđu i javnosti.
Bivša ministrica regionalnog razvoja Gabrijela Žalac u ožujku 2019. u Vinkovcima je, vozeći bez važeće vozačke dozvole, automobilom naletjela na desetogodišnju djevojčicu. Djevojčica je, srećom, zadobila lakše ozljede. Istragom je utvrđeno da je ministrica vozila bez produžene vozačke, no prema priopćenju policije izrečena joj je novčana kazna od 1000 kuna, odnosno 500 kuna uz plaćanje na mjestu – što je odmah i učinila.
Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima odbacilo je kaznenu prijavu protiv Žalac za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće, zaključivši da nema osnovane sumnje da je prekršila odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način koji bi bio u uzročno-posljedičnoj vezi s posljedicom.
Što kaže zakon, a što pokazuju kazne?
Prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozačima bez važeće vozačke dozvole prijeti kazna od 1320 do 2650 eura ili kazna zatvora do 60 dana. U slučaju Žalac, policija je ipak posegnula za blažim rješenjem i minimalnom novčanom kaznom, iako je došlo do naleta na dijete.
S druge strane, novinarka Faktografa Melita Vrsaljko zaustavljena je u noćnoj vožnji u Benkovcu. Policija navodi da je vozila s isteklom vozačkom dozvolom, u vidno alkoholiziranom stanju, bez upaljenih svjetala te da je odbila test na drogu. Noć je provela u policijskom pritvoru, a pred Prekršajnim sudom u Zadru prijete joj višestruke novčane kazne koje bi, u kumulativu, mogle premašiti 5000 eura, pa čak i zatvorska kazna.
Politička i javna dvostruka mjerila
Slučaj Žalac svojedobno je snažno kritizirala tadašnja saborska zastupnica Dalija Orešković, upozoravajući na povlašteni položaj HDZ-ove „kaste“ u odnosu na obične građane. Danas, međutim, ista političarka javno staje u obranu Vrsaljko, koju dio javnosti percipira kao ljevičarsku novinarku.
Usporedba ova dva slučaja otvara sumnju u dosljednost sustava: za isto temeljno djelo – vožnju bez važeće dozvole – zakon propisuje jasne sankcije, ali se u praksi kazne drastično razlikuju. Dok je jedna vozačica, političarka, nakon naleta na dijete prošla s 500 kuna, drugoj, novinarki, za niz prekršaja prijete tisuće eura i moguće kazneno gonjenje zbog „pretvaranja auta u oružje“.
Neujednačene reakcije institucija, ali i političara te medija, ostavljaju dojam da u prometu, kao i u politici, ne vrijede jednaka pravila za sve. Upravo ta percepcija nepravde najdublje nagriza povjerenje građana u pravosuđe i jednakost pred zakonom.
