Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan iskoristio je boravak na 81. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku za novi zahtjev za temeljitu reformu organizacije. U središtu njegova prijedloga je ukidanje prava veta pet stalnih članica Vijeća sigurnosti i sustava u kojem pojedine države imaju trajno zajamčeno mjesto u najmoćnijem tijelu UN-a.
Pravo veta danas imaju Sjedinjene Američke Države, Kina, Rusija, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Svaka od tih država može sama blokirati donošenje suštinske rezolucije Vijeća sigurnosti čak i kada je podržavaju sve ostale članice.
Erdoğan ne želi samo proširiti Vijeće sigurnosti
Erdoğanov prijedlog ide dalje od čestih zahtjeva da se postojećim stalnim članicama jednostavno pridruže nove države. Turski predsjednik smatra da bi takvo proširenje samo povećalo broj privilegiranih zemalja, ali ne bi riješilo osnovni problem koncentracije moći.
Prema modelu koji zagovara, Vijeće sigurnosti ne bi imalo trajne članice. Države bi u njega ulazile na određeno vrijeme nakon izbora u Općoj skupštini UN-a, a za novi mandat ponovno bi morale dobiti potporu većine država članica.
Erdoğan je svoj prijedlog detaljno obrazložio i u tekstu objavljenom tijekom zasjedanja, navodeći da ukidanje veta treba biti u središtu stvarne reforme UN-a.Anadolu je objavio detalje Erdoğanova prijedloga.
Zašto Turska tvrdi da sadašnji sustav više ne funkcionira?
Vijeće sigurnosti oblikovano je nakon Drugog svjetskog rata, kada je pet država koje danas imaju stalna mjesta predstavljalo središte tadašnjeg odnosa globalne moći. Erdoğan tvrdi da se svijet u međuvremenu temeljito promijenio, dok je institucionalna struktura UN-a u velikoj mjeri ostala ista.
Kao argument navodi rast političke i gospodarske važnosti Azije, zahtjeve afričkih država za snažnijim predstavljanjem te sve veću ulogu zemalja u razvoju. Pandemije, energetske krize, poremećaji opskrbnih lanaca i regionalni ratovi, prema turskom stajalištu, dodatno su pokazali ograničenja sustava u kojem nekoliko država može blokirati odluke međunarodne zajednice.
Erdoğan godinama svoj zahtjev za reformom sažima porukom da je svijet veći od pet država. Ovaj put njegov prijedlog nije samo politički slogan: predlaže rotacijski sustav članstva, jačanje ovlasti Opće skupštine i veću odgovornost Vijeća sigurnosti prema svim državama članicama.
Rusija odmah odgovorila: Proširenje da, ukidanje veta ne
Prijedlog je već izazvao reakciju jedne od država koje bi reformom izgubile privilegiju. Kremlj je objavio da Rusija podržava proširenje Vijeća sigurnosti novim stalnim članicama, ali se protivi ukidanju prava veta.
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da Moskva smatra kako postojeću strukturu i prava stalnih članica treba očuvati.Reuters je objavio ruski odgovor na Erdoğanov prijedlog.
Gaza i Palestina ostaju središnja tema turske politike u UN-u
Reforma UN-a za Erdoğana nije odvojena od aktualnih ratova. Turska već dulje tvrdi da blokade unutar Vijeća sigurnosti onemogućuju učinkovit odgovor međunarodne zajednice na sukobe, a posebno snažno kritizira postupanje UN-a u vezi s Gazom.
Tursko predsjedništvo prije Erdoğanova nastupa najavilo je da će među glavnim temama njegova boravka u UN-u biti stanje u Gazi, međunarodno priznanje palestinske države i mogući koraci međunarodne zajednice prema Izraelu.
Turska predsjednička Uprava za komunikacije potvrdila je da Erdoğan na ovogodišnjem zasjedanju UN-a posebno naglašava palestinsko pitanje i potrebu za pravednijim međunarodnim poretkom.Službeni program i prioritete Erdoğanova posjeta objavila je turska Uprava za komunikacije.
Promjena bi zahtijevala dogovor upravo onih koji bi izgubili veto
Politička prepreka Erdoğanovu prijedlogu iznimno je velika. Promjena temeljne strukture Vijeća sigurnosti zahtijevala bi izmjene Povelje Ujedinjenih naroda. Takve izmjene moraju dobiti dvotrećinsku potporu Opće skupštine i biti ratificirane prema pravilima Povelje, uključujući svih pet stalnih članica Vijeća sigurnosti.
Drugim riječima, države koje danas raspolažu vetom morale bi prihvatiti reformu kojom bi izgubile jednu od svojih najvažnijih međunarodnih privilegija. Ruska reakcija već pokazuje koliko će takav prijedlog biti teško pretvoriti u stvarnu institucionalnu promjenu.
