U saveznoj državi Zapadni Bengal izborna se kampanja pretvorila u politički teatar s ribom u glavnoj ulozi. Kandidati obilaze četvrti Kolkate noseći ribu u ruci, želeći biračima poručiti da dijele isti način života i prehrambene navike.
Riba kao dokaz pripadnosti i odgovor na optužbe
U istočnom indijskom gradu Kolkata, kandidat stranke Bharatiya Janata Party (BJP) Koustav Bagchi ide od vrata do vrata u tradicionalnoj odjeći, držeći ribu u ruci. Iza njega bubnjevi, ispred njega jednostavna poruka bez govora o politici: “Ja sam jedan od vas.” Slično čini i drugi BJP-ov kandidat, Rakesh Singh, koji u lučkom području grada više puta podiže ribu iznad glave dok se sučeljava s gradonačelnikom Firhadom Hakimom u jednoj od najpraćenijih izbornih utrka.
U Bengalu je riba više od hrane – ona je dio svakodnevice, rituala i sjećanja, simbol identiteta i pripadnosti. Upravo zato sada služi za smirivanje strahova da bi se način života mogao promijeniti pod utjecajem politike koja se u Indiji često veže uz naglašeni vegetarijanizam.
Premijer Narendra Modi i BJP u dijelu javnosti povezuju se s ograničavanjem prodaje mesa i akcijama vezanima uz zaštitu krava u nekim saveznim državama pod njihovom vlašću. Iako je Indija većinski nevegetarijanska, ta je percepcija snažna, pa je u Zapadnom Bengalu riba postala sredstvo kojim se pokazuje poštovanje prema lokalnoj kulturi.
Sukob oko načina života i brojke o konzumaciji ribe
Čelnica vladajućeg Trinamool Congressa i glavna ministrica Mamata Banerjee, koja traži četvrti uzastopni mandat, tvrdi da BJP “prijeti bengalskom načinu života” te ističe ribu i rižu kao neupitne sastavnice svakodnevice. Upozorava svoje birače da im oporba navodno neće dopustiti jesti ribu, meso ni jaja.
BJP oštro odbacuje te tvrdnje. Stranačka čelnica Smriti Irani naziva ih lažima i naglašava da su riba i riža sastavni dio kulture Bengala. Kandidat Swapan Dasgupta tvrdi da se takvim optužbama samo skreće pozornost s korupcije i da je priča o zabrani ribe “besmislica”.
Na terenu se i sam Modi koristi ribom, ali kao argumentom protiv vladajućih. Iako je vegetarijanac, optužuje vladu Mamate Banerjee da nije uspjela učiniti državu samodostatnom u proizvodnji ribe, pa se dio potreba mora pokrivati uvozom iz drugih dijelova Indije. Banerjee uzvraća da se oko 80% potreba za ribom podmiruje lokalno te proziva BJP zbog navodnih napada na ribarnice i ograničavanja konzumacije ribe u državama kojima oni upravljaju.
Indija je treći najveći proizvođač ribe na svijetu i druga u akvakulturi, ali po potrošnji po stanovniku stoji skromno. U Zapadnom Bengalu je situacija drukčija: prema istraživanju ICAR-a i WorldFisha iz 2024., oko 65,7% stanovnika ondje jede ribu barem jednom tjedno, a riba je gotovo univerzalna namirnica.
U bengalskoj književnosti i svakodnevici riba nosi dodatne slojeve značenja – od geografije velikih rijeka poput Gangesa i Padme, preko nasljeđa podjele Indije na istočni i zapadni Bengal, do klasnih razlika i nogometnih rivalstava. U takvom okruženju nije iznenađenje da je riba, iz tanjura i priča, preseljena i u središte političke kampanje.
