Snježana Köpruner, poduzetnica koja u Travniku i Prozoru-Rami vodi metaloprerađivačku tvrtku s više od 700 zaposlenih i prihodom od oko 35 milijuna eura, tvrdi da se u Hrvatskoj i BiH sve manje živi od rada, a sve više od prodaje naslijeđene imovine i rente. Gostujući kod Aleksandra Stankovića u emisiji “Nedjeljom u 2”, oštro je upozorila na posljedice deindustrijalizacije i urušavanja obrazovanja.
Od Bagata do travničke tvornice
Rođena u Benkovcu, odrasla u Zadru, diplomirala je na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje i karijeru započela u nekada moćnom Bagatu. Nakon stručnog usavršavanja u Njemačkoj uključila se u projekte podizanja konkurentnosti industrije, a preko pomoći radnicima iz BiH došla je do današnje tvrtke koju je 2004. privatizirala s tada 52 radnika.
Danas njezina kompanija proizvodi precizne dijelove za velike njemačke, austrijske i švicarske sustave, koji završavaju u strojevima svjetskih imena poput Liebherra i DMG Morija. Prosječna plaća radnika u Federaciji BiH kod nje je 30 do 40 posto veća od prosjeka, uz snažan naglasak na uvjete rada i dostojanstvo zaposlenih.
Vrtić, stanovi i borba protiv pada obrazovanja
U krugu tvornice sagrađen je vrtić u koji ide 63 djece radnika; zaposlenici plaćaju tek četvrtinu cijene, a samohrani roditelji ništa. Uz to se priprema projekt stambenog naselja u kojem bi radnici kroz dugoročni najam postupno otplaćivali svoje stanove.
Köpruner posebno upozorava na pad kvalitete školstva i pojavu kupljenih diploma, zbog čega u tvrtki testiraju znanje kandidata i susreću se, kako kaže, s poraznim rezultatima. Kritizira i politički utjecaj na zapošljavanje profesora te traži povratak meritokracije i ozbiljno ulaganje u strukovno obrazovanje, bez kojeg nema nove industrije.
Ističe da su i Hrvatska i BiH nekoć bile industrijski vrh regije, a danas dopuštaju da se tvornice pretvaraju u apartmane, dok se društvo samozavarava da može napredovati bez stvarne proizvodnje i stvaranja nove vrijednosti.
