Novo izvješće Europske komisije i OECD-a jasno poručuje: ključni problem hrvatskog zdravstva nije broj liječnika i medicinskih sestara, nego loša organizacija sustava. Istodobno, potrošnja za zdravstvo po stanovniku i dalje je znatno ispod prosjeka današnje, regulacijama opterećene Europske unije.
Hrvatska je 2023. imala oko četiri liječnika na tisuću stanovnika, tek nešto ispod prosjeka EU-a od 4,3, a broj medicinskih sestara također raste. Priča o „katastrofalnom manjku kadra” zato vrijedi samo djelomično – pravi je problem kako se tim kadrom upravlja.
Primarna zaštita slabi, liste čekanja rastu
Izvješće upozorava na pad udjela liječnika obiteljske medicine: s 18,1 posto 2010. na 15,6 posto 2023., dok prosjek 24 države članice EU-a iznosi 19,4 posto. Apsolutni broj obiteljskih liječnika u Hrvatskoj raste, ali još brže raste ukupan broj liječnika, pa primarna zaštita relativno slabi – upravo ondje gdje bi sustav trebao biti najjači.
Poseban je problem neujednačena teritorijalna raspodjela: u ruralnim i slabije dostupnim područjima nedostatak liječnika i sestara i dalje je ozbiljan, što otežava pristup zdravstvenoj skrbi. Posljedica su duge liste čekanja i preopterećen bolnički sustav, dok kronične nezarazne bolesti, osobito kardiovaskularne i maligne, uzrokuju više od 64 posto smrti.
Trošimo manje, ali upravljamo loše
Ukupna potrošnja za zdravstvo 2023. iznosila je 2032 eura po stanovniku – tek nešto više od polovice prosjeka EU-a od 3832 eura. Udio javne potrošnje je visok, 85 posto, više od prosjeka EU-a od 80 posto, pa su izravna plaćanja građana među najnižima u Uniji. No to ne mijenja činjenicu da sustav pati od slabog upravljanja te nedostatka digitalizacije i modernizacije.
Na EU Health Forumu u Zagrebu 24. travnja raspravljat će se upravo o učinkovitosti zdravstvenih sustava. Najavljeno je osnivanje Lancetove komisije koja će razviti novi okvir za vrednovanje učinkovitosti i održivosti zdravstva. Zaključci dosadašnjih analiza jasno govore: gotovo svaki model može funkcionirati, ali samo uz kvalitetno vodstvo, jasne mehanizme odgovornosti i razumno korištenje resursa – upravo ono što hrvatskom zdravstvu kronično nedostaje.
