Peter Magyar, uvjerljivi pobjednik izbora u Mađarskoj, najavio je “novo doba” i reset odnosa s Hrvatskom. No svima koji su ga slavili kao suštu suprotnost Viktoru Orbánu upravo se razbija iluzija: ključne teme za Hrvatsku ostaju gotovo netaknute.
Godinama su domaći “antiorbanovci” navijali za Magyara kao za spasitelja koji će riješiti Hernadija i maknuti kartu Velike Mađarske. Sad se pokazuje da su mnogi zapravo bili više protiv osobe Orbána, nego za stvarne promjene.
Hernadi ostaje vrući krumpir, ne obećava ništa
Magyar je najavio izručenja bivših moćnika Zbigniewa Ziobre i Nikole Gruevskog, ali na pitanje o šefu MOL-a Zsoltu Hernadiju – hladan tuš. Najavio je tek da će se slučajem “detaljno pozabaviti” kad preuzme vlast, uz podsjetnik na arbitraže i spor oko INA-MOL afere te ocjenu da presuda protiv Ive Sanadera “nije bila objektivna”.
Dok su hrvatski fanovi maštali o spektakularnom izručenju i preokretu u odnosima, Magyar zapravo priprema tvrde pregovore: odštete, energenti, Janafov naftovod i sigurnost opskrbe Mađarske neruskom naftom. Revolucija koju su očekivali svodi se na – “vidjet ćemo”.
Karta Velike Mađarske ostaje – i to je “zlatno doba”
Druga točka obožavanja bila je uvjerenje da će nestati karta tzv. Velike Mađarske iz ureda premijera. Umjesto toga, Magyar hladno poručuje da u tome ne vidi nikakav politički revizionizam, nego sjećanje na “zlatno doba“. Karte Kraljevine Mađarske prije Trianonskog ugovora, koje obuhvaćaju dijelove današnje Hrvatske, za njega su normalan povijesni zemljovid.
Dok u Zagrebu i Budimpešti govore o “novoj stranici” odnosa i teškom “velikom dogovoru” o Ini, Hernadiju i energiji, ostaje gorak okus za one koji su Magyara prodavali kao čisto suprotstavljanje Orbánu. Karta ostaje, Hernadi ostaje, jedina razlika je što Mađarska od sada sluša diktate iz Bruxellesa.
