Bivši američki predsjednik Barack Obama ponovno je otkrio čari vanjskopolitičke patetike. Komentirajući pobjedu oporbe u Mađarskoj, poručio je da je riječ o „pobjedi demokracije, ne samo u Europi nego u cijelom svijetu” te „svjedočanstvu otpornosti i odlučnosti mađarskog naroda”.
Zanimljivo, tih velikih riječi nije bilo kada je godinama pobjeđivao Viktor Orban. Tada se govorilo o „demokratskom nazadovanju”, „autokraciji” i „ugroženim institucijama”. Iako su izbori bili priznati, volja birača uporno se proglašavala problemom – ali ne i onda kada konačno odgovara očekivanjima zapadnih liberala.
Orban prizna bez drame, poraženi cvile godinama
Ironija je potpuna: baš je Orban nakon ovog izbornog poraza bez ikakve drame priznao rezultat, mirno i institucionalno, onako kako demokracija i traži. Njegovi oponenti, koji sada uživaju Obamine pohvale, cijelo su desetljeće skvičali zbog „krađe izbora” i „kraja demokracije” svaki put kad bi ih mađarski birači poslali u oporbu.
Ta je dvostruka mjera suština problema. Kada glasuju za Orbana – narod je zavedena masa. Kad ga poraze – isti taj narod odjednom postaje „otporan i odlučan”, vrijedan Obamineg ushićenja. Riječ je o jasnoj poruci: demokracija je prihvatljiva samo dok pobjeđuju „naši”.
Demokracija kao oružje, ne kao načelo
Ovakvo licemjerje pokazuje zašto su današnji američki Demokrati i globalni progresivci opasna družina. Za njih je demokracija sredstvo pritiska, etiketa kojom se nagrađuju poslušni i kažnjavaju neposlušni. Nema tu univerzalnog načela, samo borba za trajnu dominaciju, zapakiranu u tople riječi o „jednakosti” i „vladavini prava”.
Zato i borba protiv tih dvostrukih kriterija ne može biti jednokratna. Dokle god politički establišment tipa Obama monopolizira moral i određuje tko je „demokratski”, a tko nije, svaka pobjeda bit će proglašena ili „svjetlom nade” ili „mračnim nazadovanjem” – ovisno o tome tko broji glasove.
