Zapaljivi istupi Donalda Trumpa prema NATO-u i europskim partnerima, uz sve nepredvidljiviju politiku Sjedinjenih Država, stvaraju atmosferu kaosa i konfuzije unutar saveza. U takvim okolnostima europske se države postupno okreću većoj samostalnosti u sigurnosnoj i obrambenoj politici.
O tim promjenama govori Alexandre Vautravers, suradnik za vodstvo u upravljanju sukobima pri Ženevskom centru za sigurnosnu politiku (GCSP), u razgovoru s novinarom Oliverom Farryjem. Ističe da je pozornost javnosti često usmjerena na Trumpovu retoriku, dok se stvarni izazovi kriju u tehničkim i logističkim temeljima saveza.
Stvarni problemi: interoperabilnost i logistika
Vautravers naglašava da je ključno pitanje sposobnost zajedničkog djelovanja američkih i europskih snaga. Interoperabilnost – usklađenost opreme, zapovjednih sustava i logističke potpore – presudna je za učinkovitost NATO-a. Bez pouzdanih tehničkih i strateških veza, političke izjave, ma koliko glasne bile, ne mogu nadomjestiti nedostatke na terenu.
Prema njegovim riječima, upravo na tim razinama – opskrbe, planiranja i koordinacije – savez danas trpi najveće napetosti. Neizvjesnost oko dugoročne američke predanosti dodatno otežava zajedničko planiranje i ulaganja.
Europa u fazi oprezne autonomizacije
U takvom okruženju Europa ulazi u fazu „oprezne autonomizacije“. Vautravers smatra da europske države ne napuštaju savez, ali sve više računaju na vlastite kapacitete, svjesne da je američki saveznik postao nepredvidljiv i sklon vrlo konfrontacijskim politikama prema saveznicima i protivnicima diljem svijeta.
Ovaj zaokret ne znači trenutačni raskid s postojećim sigurnosnim aranžmanima, nego postupno jačanje europske obrambene industrije, planiranja i političke kohezije. U pozadini Trumpove retorike, zaključuje Vautravers, odvija se tiha, ali duboka prilagodba europskih država na mogućnost da će u budućim krizama morati više računati na same sebe.
